Predstavljena Gojerova "Breza crvena"

Breza crvena je treæa po redu knjiga poezije koju je objelodanio ovaj vrsni tetraolog, publicist i pjesnik. Knjiga je izišla u izdanju sarajevskog izdavaèa: Šanpašiæ. Ovom treæom zbirkom Gojer je uèiniko pomak u svom poetskom izrièaju, pa je recezent Admiral Mahiæ dobro uèio kad je napisao, da je teško Gojera naæi u onome u èemu ste ga ostavili,a èini se da ni on sebe ni ne pokušava tamo naæi – vijuga hrabro dalje ka nepoznatom i još ne zna u koje æe se more književnosti uliti, dok je pak drugi recezet Abdulah Saraèeviæ mišljenja, da se Gojer uspio otvoriti prema životu, onom što èini bit raskorijenjenosti i onom što znaèi oèuvanje istog, koje je uvijek razlièito kao što je razlièito svagda tu na razlièit naèin.

Istina, Gojer je uèinio pomak u gradnji pjesme, ali je stilistièki ostao na istom kolosjeku i u prosjeku neke su pjesme èiste improvizacije, dok su neke promišljene i dugo sazrijevale u pjesnikovu vrtu razlièita bilja i cvijeæa. Rijeèju, Gojer istrajava u razgovoru sam sa sobom i sa stvarima, koje su ostale nasamo sa svojom sudbinom, prepuštene zubu vremena gdje u sjeni brezinoj trijumfuje kiè.

Govoreæi o knjizi pjesnikinja Dijana Burazer je istakla posebnost stila i jezika, koji Giojer dograðuje i usavršava svakom svojom novom knjigom, pa tako i ovom u kojoj neæete naæi puno suvišnih rijeèi. Sve je tu odmjereno, zatvoreno hermetièki u stih i pjesmu. Po mišljenju Dijane Burazer, Gojer je pjesnik samoæe duha, koji nastoji osmisliti postojanje u opæem nestajanju i raspadanju duhovnih vrijednosti, što ih je nametnulo naše vrijeme, koje podjednako u èovjeku izaziva udivljenje i sažaljenje.

Matiæ je Gojera rastvorio na proste faktore, kako bi to rekli naši susjedi sa istoène strane, pa je onako, èisto profesionalno kako to èine književni kritièari, kazao da zbirka sadrži 52 pjesme podiljene u pet ciklusa. Svaki ciklus je prièa za sebe,a ipak , gledano sa stanovišta stilistike, jedan drugom istovjetni u neznatnim razlèitostima što poeziji Gojerovoj daje literarnu vrijednost. Sam naslov govor u tom smislu, Breza crvena, dok se u obiènom govoru kaže crvena breza. Dakle, Gojer glagole i pridjeve u nekim stihovima stavlja na kraju stiha, pa to daje njegovu pjesnièkom izrièaju ono nešto što se kaže, da ima svoj stil, svoj jezik i svoj poetski svijet.

Sva mudrost pisanja pjesama krije se u rasporedu i poretku rijeèi u stihu i pjesmi. Ako je taj raspored harmonièan, onda je pjesma pjesma, ako nije onda je to nešto što nije poezija. Dakle, radi se o skladu rijeèi u odnosu svake rijeèi na mjesto koje joj pripada po umijeæu pjesnika. Tko to zna uèiniti, on je zaista pjesnik. Gojer to prilièno dobro radi. Na kraju valja reæi da je Gojer jedan od onih pjesnika, kojega obièni èitateèlj neæe lako razmjeti ako povšno èita. Gojera treba pažljivije èitati, jer je njegova poezija misaona, metafizièna i hermetièna.

U istom prostoru gospoða Tatjana Holjevac otvorila je izložbu „Teatarska fotografija“ Narodnog pozorišta iz Sarajeva.