PREMINUO PATER TOMISLAV SLOKAR

Bio je kapelan i kateheta u župi Bezgrješnog Srca Marijina u Zagrebu, magister novaka šest godina u Splitu, župnik u župi Svetog Križa na Zametu u Rijeci, župnik u župi Svetog Ignacija na Grbavici u Sarajevu i duhovni pomoænik u Rezidenciji Družbe Isusove u Splitu. I

spraæaj tijela preminuloga bit æe danas 15. sijeènja u Zagrebu na Mirogoju u 9.10 sati, a sprovod æe biti u petak 18. sijeènja na splitskome groblju Lovrinac u 12.45 sati. Poslije sprovoda slavit æe se sv. Misa u crkvi Srca Isusova na Manuškoj poljani oko 14.00 sati.

Župnik župe sv. Ignacija na Grbavici p. Vinko Maslaæ, osvræuæi se na život pokojnog p. Slokara, kaže:

Svidje se Svemoguæem Bogu 13. sijeènja pozvati k sebi našega dragog patra Tomu. Kako æe, prema njegovoj želji, biti pokopan u Splitu 18. sijeènja u 12,45 sati to mu ovim redcima želimo izreæi iskreni HVALA.

Roðen je u vedroj kršæanskoj obitelji grada Sarajeva odakle je ponio vrijednost vjere, zajedništva i širinu duha. Krenuo je stopama sv. Ignacija u nasljedovanju Isusa Krista i veæ tijekom studija oèitovao mnoge dobre inicijative u korist Crkve, zajednice i najpotrebnijih. Kao sveæenik darivao se nesebièno u raznim župama. Tijekom službovanja na Zametu, u župi posveæenoj Srcu Isusovu mnogo je pretrpio na svome zdravlju. Zatim mu je povjerena najodgovornija služba u zajednici a to je odgoj pripravnika, mladih novaka, buduæih isusovaca.

Kada je došlo do ovog nemilog rata na prostorima Bosne i Hercegovine nije mogao ostati po strani i promatrati nego je molio poglavare da ga puste kako bi bio uz napaæene svoje zemljake. Okrijepljen takvom vjerom i poslanjem, kao i svom potrebnom pancirnom opremom dolazi u Sarajevo, na Grbavicu. Odatle ne želi napustiti ono malobrojno stado koje je ostalo; obilazi, tješi, ohrabruje, slavi Euharistiju, ispovijeda, dijeli Bolesnièka pomazanja, raznosi humanitarnu pomoæ. Tek na nadbiskupovo insistiranje i uz pomoæ meðunarodnih snaga odlazi u bogosloviju odakle nastavlja svoje radosno sveæenièko služenje.

Nakon primirja prvi se opet vraæa u opustošenu kuæu na Grbavici gdje vedro i vjernièki gradi, tješi, hrani, slavi. Svugdje stigne, i sestrama i bolesnima i osamljenima. Narušeno zdravlje prisililo je poglavare da ga prebace u Split kako bi imao lijeènièku njegu. Tu ostaje sve dok je mogao samostalno voditi brigu oko sebe a onda ga dovode u kuæu na Fratrovcu gdje je imao stalnu medicinsku njegu. Koliko god bili teški udarci bolesti ostaje zainteresiran za ljude, dogaðaje a na poseban naèin nikad se nije ugasila njegova priroðena vedrina življenja i nadanja.

Onu zadaæu koju imaju nebeski stanovnici a to je da pjevaju slavu Višnjemu Bogu vjerujemo da on sada svojim gromkim glasom daleko nadvisuje.

Mi ga se takvoga s radošæu sjeæamo, njegovoj se – od Boga darovanoj – slavi utjeèemo i obeæajemo na istom putu ustrajati", kazao je p. Maslaæ. (kta)