Prijateljsko sjeæanje na Jozefinu Dautbegoviæ

Dok su posjetitelji pristizali, a u Napredku se tražile rezervne stolice, veæ je bilo oèigledno da æe to biti veèe za pamæenje. Izvrsna poezije Dautbegoviæ, dobri i u književnim krugovima Hrvatske izuzetno cijenjeni gosti (Željka Èorak, Tonko Maroeviæ, Zvonimir Mrkonjiæ, Velimir Viskoviæ), te veliki broj pažljivih posjetitelja i mogao je rezultirati samo onim najboljim.

Moderatorica (pokretaè i glavni organizator) ove veèeri bila je Diana Burazer, od nedavno èlan Uprave HKD Napredak – Glavna podružnica Zagreb zadužena za književne dogaðaje. Diana Burazer, i sama pjesnikinja i velika prijateljica Jozefine Dautbegoviæ, preuzela je ulogu voditeljice veèeri i glavne interpretatorice Jozefininih stihova. Na poèetku je naglasila da je HKD Napredak pravo mjesto za ovo književno veèe „s povodom”, jer, izmeðu ostalog, HKD Napredak i jeste udruga koja veže kulture i narode Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a Jozefina Dautbegoviæ je roðena u 1948 u Šušnjarima (Derventa), živjela do rata u Doboju, a svoju veliki pjesnièki uzlet upravo imala u Hrvatskoj, gdje je i umrla iznenada 27.11.2008.

Bez obzira što je to bilo više veèe lijepih sjeæanja na druženje sa Jozefinom, gosti su posebno naglasili Jozefinin znaèaj u hrvatskoj književnost. Reèeno je da Hrvatska Jozefinu Dautbegoviæ prihvatila kao hrvatsku pjesnièku zvijezdu, kao novu Vesnu Parun, i koja je njenu izbjeglièku sudbinu i njen progon doživjela (u svoj apsurdnosti) – kao najveèi dobitak za hrvatsku poeziju i književnost!

Iz pubilke pridružio, sa par toplih rijeèi i sjeæanja, i književnik Predrag Matvejeviæ. Proèitano je 15-tak pjesama, izmeðu kojih i neke veæ antologijske pjesme kao: Put svile, Moj neprijatelj i demon, Kornjaèa, Zadnja bosanska zima,… Posjetitelji su, bilo je oèigledno iz njihovih reakcija na pojedine stihove, odistinski uživali.

Na kraju Burazer zahvalila gostima, rodbini i prijateljima Jozefine Dautbegoviæ koji su došli. Posebno je zahvalila i onim mnogobrojnim posjetiteljima koji su došli, kako je kazala „ koji nisu poznavali ni Jozefinu ni njenu poeziju, ali su meni vjerovali da se rado i izuzetnoj poeziji”.