Prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor UNSA o knjizi ''Vjera i kultura'': Vrijedno i znanstveno utemeljeno djelo koje treba s pažnjom iščitavati

Poštovane ekselencije i eminencije,
cijenjene dame i gospodo,
sve vas pojedinačno i skupa pozdravljam, sa najljepšim željama, po redu i časti koja vam pripada.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što sam pozvan da budem jedan od promotora knjige cijenjenog autora prof. dr. sc. Franje Topića pod naslovom „Vjera i kultura“. Dozvolite mi da prvo kažem nekoliko riječi o samom autoru ove, nadasve, izuzetno vrijedne i višestruko korisne knjige.
Autor prof. Topić je poznat najširoj javnosti ne samo u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj već širom Evrope i u velikom dijelu cijelog svijeta. Svi koji ga poznaju teško mogu dokučiti sve njegove karakteristike kao svećenika, sveučilišnog profesora, intelektualca, javnog radnika, prijatelja, poznanika – čovjeka koji svojim raznolikim radom skreće pozornost gotovo svih koji ga poznaju. Zbog karaktera ovog skupa iznijet ću samo jednu njegovu osobinu: dosljednost u razmišljanjima, pisanju, stavovima, govoru i djelovanju, naravno, sve u pozitivnom kontekstu.

Posebnu vrijednost knjizi daju stajališta i određenja njenih recenzenata. Ovu su knjigu recenzirala dva izuzetna sveučilišna profesora, vrhunski intelektualci, izvanredni znanstvenici i poznavaoci sadržaja knjige: profesori Mato Zovkić i Mile Babić. Njihove recenzije na poseban način oplemenjuju knjigu i dodatno pobuđuju čitatelja na pozornost u iščitavanju korisnih sadržaja.
U aplikativnim sadržajima knjige jasno se vide znanstveno-teorijska utemeljenja i fina znanstvena nit koja suptilno, metodološki korektno, uvezuje promatrano i istražujuće pitanje koje autor profesor Topić elaborira sa pragmatičnom realnosti konkretnog života u složenom političkom, državnom, multikulturnom, multireligijskom, u svemu tranzicijskom sustavu i kako na lokalnom (Bosna i Hercegovina), regionalnom (fragmentirani dijelovi Evrope) tako i općoj svjetskoj razini.
Četiri dijela ove knjige: prvi – „Neka suvremena religiozna pitanja“, drugi – „Ivan Pavao II Veliki“, treći – „Ogledi o Hrvatskom kulturnom društvu Napredak i odabranim temama iz kulture“ i četvrti – „Prinosi i recenzije“, strukturalno i sadržinski pokazuju složenost i dijalektičku uvezanost istraživanja i djelovanja Franje Topića ne samo u ovoj knjizi, „Vjera i kultura“, nego i svakodnevno, višedecenijski. Uzgred budi rečeno, profesor Topić već godinama govori da je „život realna kategorija“.
Cijela povijest čovjeka i ljudske civilizacije, od osnutka pa nadalje, ima nerazdvojnu sastavnicu u religiji i izuzetno kompleksnim religijskim pitanjima. Zato je i prvi dio ove knjige zanimljiv ne samo sa filozofskog i teološkog stajališta već i za svakog akademskog građanina kao pozitivni podsticaj na razmišljanje i traganje za odgovorima zašto su čovjek, kao jedinka, bez obzira da li se izjašnjava kao vjernik, agnostik ili nevjernik, i društvo, kao socijalna skupina, neraskidivo vezani za religiju.
Cijeli svijet danas pamti papu Ivana Pavla II po njegovoj dobroti i humanosti. Katolička ga je crkva proglasila i svecem za njegova djela. Mi u Bosni i Hercegovini, svi njeni stanovnici bez obzira na vjeru i naciju, pamtimo ga kao iskrenog prijatelja naše države i domovine. Njegove riječi i poruke da je Bosna i Hercegovina kao jedna država triju naroda moguća, te da je uz međusobno praštanje i traženje oproštenja zajednički život moguć, ukazuju na Papin prijateljski, dobronamjerni odnos prema Bosni i Hercegovini. Zato se i ovaj dio knjige profesora Topića iščitava s dužnom pažnjom.

Treći dio knjige „Ogledi o Hrvatskom kulturnom društvu Napredak i odabranim temama iz kulture“ je posebno zanimljiv za sve nas koji se bavimo obrazovanjem, na svim razinama: od predškolskog do visokog i akademskog obrazovanja; a obrazovanje i kultura su dva dijela jedne jedinstvene cjeline. Kao rektoru i profesoru Univerziteta u Sarajevu, dobro mi je poznata esencijalna važnost obrazovanja u razvoju društva i države. Znam koliko se Univerzitet u Sarajevu zalaže da obrazovanje dobije značajnije mjesto u Bosni i Hercegovini, zajedno sa svim njegovim sastavnicama: od nastavničkog kadra, studenata i pomoćnog osoblja, fakulteta, akademija i instituta. Želimo i težimo da Univerzitet u Sarajevu bude u skupini najboljih univerziteta u Evropi, pa i u svijetu. Zbog toga smo istrajavali i uspjeli da u obitelji Univerziteta u Sarajevu ravnopravno djeluju i teološki fakulteti, njihovo nastavno osoblje i studenti. Bez njih ne možemo cjelovito ostvariti našu misiju i viziju.
Po mnogo čemu Hrvatsko kulturno društvo Napredak, od svog osnivanja 1902. godine naovamo, pruža primjer kako se može i treba brinuti i raditi u obrazovanju i kulturi. Hrvatsko kulturno društvo Napredak je i osnovano kao društvo za pomoć mladim osobama, učenicima i studentima, prvenstveno siromašnim, nadarenim i vrijednim, da se mogu obrazovati i biti od koristi i sebi i društvu, državi. Ne smijemo zaboraviti da su stipendisti Napretka bila i dva jedina bosanskohercegovačka nobelovca: Ivo Andrić i Vladimir Prelog, kao i čuveni slikar Ismet Mujezinović i mnoga druga više ili manje poznata lica. Na istoj matrici i Univerzitet u Sarajevu ima svoje institucije: Fond „Edhem Čamo“ (za nadarene studente), Fond „Suada Dilberović“ (za studente slabijeg imovinskog stanja), Savjet za nauku itd., koji trebaju unaprijediti naše visokoškolsko akademsko obrazovanje, institucionalno i personalno.
Četvrti dio knjige „Prinosi i recenzije“ oslikava profesora Topića kao sveučilišnog profesora koji iznosi svoja stajališta vezana za značajna djela, događaje i autore. Interesantan je odabir ovih tekstova, a sve ih odlikuje bitna karakteristika: aktuelnost koja je gotovo bezvremenska.
Cijela ova knjiga, koja je po formi zbornik radova profesora Topića u rasponu nekoliko godina u 21. stoljeću, na poseban način povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, znanstvena stajališta i praktična, životna ostvarenja i promatranja materijalnog i nematerijalnog karaktera života čovjeka i ljudske zajednice u svoj njegovoj kompletnosti.
Čestitam autoru knjige na prezentiranim radovima i na odabranom naslovu „Vjera i kultura“. Sam je naslov dovoljan poticaj za akademskog građanina da ga motivira za čitanje ove knjige i višekratna daljnja razmišljanja o prezentiranim sadržajima i stajalištima autora.
Hvala na pažnji i mogućnosti da vam se obratim.
Prof. dr. sc. Rifat Škrijelj
Rektor Univerziteta u Sarajevu
Sarajevo, 13. 04. 2018. godine