Projekcija dokumentarnog filma Fra Vjeko Æuriæ – svjedok vjere

Tijekom 3 krvava mjeseca 1994. godine kada je u genocidu ubijeno gotovo milijun pripadnika plemena Tutsi, fra Vjeko Æuriæ je spasio nekoliko tisuæa ljudi. Spašavao ih je na razne naèine: stavljao ih je pod kamionsku prikolicu i prevozio u susjedni Burundi, skrivao u samostanu, u županoj crkvi. Gotovo svi Tutsiji koji su spas potražili u crkvama diljem Ruande sasjeèeni su maèetama, samo u župi, u mjestu Musha, stradalo je 1 200 ljudi. Oni koji su spas potražili u županom središtu u gradu Gitarami, svega nekoliko kilometara od Vjekine župe, spašeni su.

„Uvijek je to bilo, kao i svugdje u svijetu, potplaæivanje, davanje mita. Kad je dovlaèio hranu, davao je i njima, koljaèima, kako bi ih na taj naèin sprijeèio da uðu u crkvu I pobiju ljude koji su se ondje sklonili“, kaže fra Ivica Periæ, misionar u Ruandi koji je u Kivumu naslijedio fra Vjeku.

Tijekom tri krvava ruandska mjeseca, nijedan Tutsi nije bio siguran, a svatko tko bi odbio sudjelovati u genocidu ili tko bi pomagao Tutsijima, bio je ubijen. Fra Vjeko je bio iznimka. Èesto je bio na relaciji Ruanda-Burundi. U Burundi je prevozio ugrožene Tutsije, a iz Burundija je dovozio hranu za ljude koji su se sklonili u njegovu crkvu i biskupiju.

I danas je èudno kako je jedan sveæenik, pa èak i uz podmiæivanje, mogao zaustaviti pobješnjele horde koljaèa.

Susanne Brezina, tada djelatnica austrijskog Caritasa, u Nairobiju se prisjeæa tih dana u vrijeme genocida koje je provela s Vjekom. Kaže kako je vojnicima ulijevao strahopoštovanje.

„Mnogi od njih došli bi u kuæu tražiti ljude koje je on skrivao. On je govorio njima: vidio sam vas u crkvi, što radite ovdje s maèetama? Što želite? Ti su ga se ljudi bojali, bili su šokirani, nisu znali što odgovoriti pa bi otišli“, kaže Susanne.

Nakon što je vojska Tutsija zauzela Ruandu, a Hutui, koji su poèinili genocid, postali žrtve, fra Vjeko je poèeo pomagati njima. Uhiæeni su deseci tisuæa ljudi i strpani u prenatrpane zatvore, ubijene su stotine tisuæa. Vjeko je uvijek bio na strani slabijih. Poèeo je pomagati zatvornicima, gradio kuæe za udovice.

„Vjeko se nije brinuo hoæe li vlada nešto dopustiti ili neæe. On je to samo èinio. Nije se brinuo slažu li se ili ne. Èak su mogli reæi i ne, ali on bi to svejedno uèinio“, prisjeæa se Suzanne.

I znao je puno o zloèinima koje je poèinila aktualna vlast Tutsija, više nego što je ruandska vlast mogla tolerirati i, što je najgore, o tome je prièao, ne samo u Ruandi, veæ i u Europi, Kanadi… Tutsijima se nije sviðalo ni to što je pomagao Hutuima. 98-e po njega su došli nepoznati ljudi.

„Najprije se èula svaða, galama, vika… Došao je taj auto i kad je skrenuo na ovoj krivini, ovdje gotovo u samom središtu Kigalija, poèeo je krivudati lijevo-desno i onda se tu zaustavio“, prièa misionar u Ruandi Sebastian Markoviæ dok se vozimo prema mjestu gdje je fra Vjeko ubijen.

Ljudi koji su bili u autu pobjegli su, a Vjeko je ostao ležati u lokvi krvi i ubrzo je umro. Na mjestu zloèina, gotovo u samom centru Kigalija, postavljena je spomen ploèa.

„Uzvratili su mu zlom na dobro. Mi ne znamo tko ga je ubio, ali uvjereni smo, barem tako neki govore, da su ga ubili oni kojima je najviše pomagao, barem pripadnici toga plemena“, kaže Ivica Periæ.

„Koliko mi znamo, ubila ga je vojska sadašnje vlade“, kaže Sebastian Markoviæ.

„Veliki broj ljudi ne razumije dobrotu. Neki su možda postali ljubomorni i mislim da je to razlog što je ubijen“, kaže Emable, Tutsi kojeg je fra Vjeko spasio.

Koliko je bio cijenjen i poštovan u svojoj župi, dovoljno govori i to da mještani nisu htjeli ni èuti da ga se sahrani u Europi. Njegov grob je u crkvi u župi Kivumu, 30-ak kilometara od Kigalija. Èak 15 afrièkih godina fra Vjeko je proveo upravo u toj župi i svojim predanim radom velikim je dijelom i promijenio. Fra Vjeko je jako volio Ruandu, za nju se žrtvovao i na koncu dao svoj život.

Pokazao se najjaèim i najplemenitijim onda kada je to najviše trebalo i kada su rijetki to bili spremni uèiniti. Šteta što neki Ruanðani nisu znali cijeniti njegovu ljubav za sve ljude, bez obzira na plemensku pripadnost.

 

O fra Vjeki Æuriæu (preuzeto s www.hrt.hr)