Sudionici simpozija PULS posjetili neke od sakralnih objekata u Bosanskoj Posavini

Sudionici Posavskog umjetničkog likovnog simpozija – PULS koji se proteklih dana odvijao u Otvorenoj kući u Garevcu imali su priliku posljednjeg radnog dana simpozija organizirano posjetiti Franjevački samostan na Plehanu i svetog Marka kao i crkvu Svetog Marka Evanđelista u Potočanima, koji su za vrijeme ratnih razaranja u Bosni i Hercegovini 1992. razoreni ili teško oštećeni. Jedan od razloga za posjetu bio je i implementacija likovne umjetnosti u sakralnim objektima koji su nakon rata djelomično obnovljeni ili na tom lokalitetu izgrađeni novi objekti.
Prvo mjesto posjete bio je samostan Plehan koji se nalazi u neposrednoj blizini Dervente. Plehanska župa je najstarija na potezu od Doboja do Save, a oko nje je praktički nastalo petnaestak novih župa. Crkva sv. Marka Evanđeliste nastala je na Plehanu  još u srednjem vijeku oko koje se nalazila nekropola stećaka koja je kasnije prerasla u groblje. Sredinom XIX. stoljeća franjevci su napravili samostan, a crkva je početkom XX. stoljeća proširena u neoromaničkom stilu ukrašena vitrajima i mozaicima talijanskog slikara Marka Antonija. Do početka rata župa na Plehanu brojila je oko 7000 žitelja. Početkom 1992. godine u srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu samostan je zajedno sa crkvom raznesen eksplozivom i pretvoren u prah i pepeo. Srećom, dio umjetnina i arhivske građe je spašen jer je neposredno pred rat veći dio premješten u Slavonski Brod.

Plehanski franjevci po završetku rata donijeli su odluku da se ne ide u obnovu samostana i crkve prema prijašnjim nacrtima, nego je donesena odluka da se u okviru UNESCO-vog projekta (obnova džamije Ferhadija u Banja Luci, pravoslavne crkve u Mostaru i samostana na Plehanu, a koji su porušeni u ratu) na tom mjestu napravi novi arhitektonski kompleks prema projektu koji je izradio sarajevski arhitekt Zlatko Ugljen. U narodu su i dalje ostale dvojbe – da li je trebalo obnoviti staro ili, kako je odlučeno, napraviti nešto novo, primjereno sadašnjem vremenu. Nedostatkom novca kompleks je ostao nedovršen, pa je tako i zamisao o stvaranju novog arhitektonskog zdanja još više potakla pitanja i kritike da li je trebalo ići u takav projekt. Ono što je nedvojbeno, započeto zdanje treba dovršiti, a tek tada, kada bude dovršeno i privedeno svojoj predviđenoj funkciji, moći će se ocijeniti da li je trebalo ići u takav projekt. Da li je trebalo obnoviti staro ili možda ipak novo vrijeme treba ostaviti svoj prepoznatljiv trag u sakralnoj umjetnosti, ostat će pitanje koje će pronaći svoj odgovor tek sa  završetkom kompleksa i sagledano sa povijesne distance. Ljubaznošću gvardijana fra Ante Tomasa i župnog vikara fra Franje Dalibora Stjepanovića, umjetnici su imali priliku saznati sve pojedinosti vezane za izgradnju kompleksa i razmijeniti svoje misli i ideje vezane uz umjetnost u sakralnim objektima. Marko Šošić, slikar i jedan od sudionika Simpozija pokazao je još jedan svoj talent, onaj vokalni, pa je tako, na opće zadovoljstvo prisutnih, u crkvi otpjevao Schubertovu Ave Maria. Pored samostanskog kompleksa umjetnici su također posjetili i terapijsku zajednicu „Izvor“ u kojoj se, bez obzira na vjersku i etničku pripadnost, uspješno provodi hvale vrijedan projekt terapijskog odvikavanja od ovisnosti (droge i alkohola), a pod vodstvom dva psihologa te fra Franje Dalibora Stjepanovića.

Završetak studijskog obilaska sakralnih objekata završio je u Potočanima, maloj župi u blizini Odžaka osnovanoj sredinom devetnaestog stoljeća. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća sagrađena je nova crkva, koja je sredinom osamdesetih umjetnički uređena mozaicima Josipa Bifela, a Križni put, također mozaik, izradio je slikar Đuro Seder. Crkva je u ratu teško oštećena, a obnova je počela 1996. godine. Prema nacrtima akademskog kipara Zdenka Grgića izrađena su ulazna vrata, a osam vitraja i strop izrađeni su po nacrtima akademskog slikara Ante Kajinića koji je ujedno i umjetnički voditelj simpozija PULS u Garevcu. Svojim koloritom stropa i vitraja, koji crkvi daje posebnu toplinu, kao i folklornim elementima uzetim iz narodnih nošnji Hrvata Bosanske Posavine, Kajinić je nastojao svoj likovni izričaj približiti žiteljima tog kraja. Obilaskom crkve u Potočanima završeno je studijsko putovanje, a obilazak drugih sakralnih građevina ostavljen je za neki od narednih simpozija.