Susret s Milom Pešordom – hrvatskim pjesnikom i proljećarom

U nizu književnih večeri u HKD Napredak svoje predstavljanje doživjela je i poema „Baščanska ploča“ autora Mile Pešorde, antologijskog pjesnika zabranjena jezika, inicijatorom i supotpisnikom Sarajevske deklaracije o hrvatskomu jeziku 28. siječnja 1971. kao i suosnivaču Hrvatskoga slova u proljeće 1995.
Dvojezična poema „Baščanska ploča“ (na hrvatskom i slovenskom) dobila je prestižne nagrade – nagradu Dubravko Horvatić, te nagradu Antun Branko Šimić, a o knjizi su u Napretkovom kulturnom centru pred brojnim posjetiteljima govorili: Ines Cergol, slovenska književnica i prevoditeljica te Ivo Pranjković, sveučilišni profesor.
Prvi je o knjizi govorio Ivo Pranjković analizirajući jezik Mile Pešorde, a o značaju i simbolima identiteta nastavila je govoriti prevoditeljica knjige na slovenski jezik, Ines Cergol. Naime, pjesnik se, inače, u svojim djelima umnogome koristi interpunkcijskim znacima – točkom, uskličnicima i osamostaljuje rečenične članove semantičke cjeline tj. dolazi do resementiziranja. Neki od primjera su: „Orah. Krcnu. Kucnu.“ No, u poemi „Baščanska ploča“ nema interpuncijskih znakova, otvaraju se granice riječima i skupovima riječi. Daje se potpuna sloboda interpretaciji. Također, specifičnost pisanja u ovoj poemi je autorova sklonost jezičnom stvaranju, novotvorenicama, neologizmima poput riječi optičen, sudbaš, ništitelj, smradište, dobrovid, ... Koristi se i riječima koje bude pozornost svojom niskofrekventnošću, a karakteristično je i autorovo izravno zazivanje jezika za govorne manifestacije, izrazito metajezično.  Glavnu ulogu u tome imaju glagoli, oni koji označavaju radnju i predstavljaju motore u svakoj rečenici. Izrazito frenkventna je uporaba infinitiva jer to je oblik nevezan za lice, vrijeme i način. Bitnog nema u sebi. Imperativ je također vrlo čest u stvaralaštvu Mile Pešorde. Pravi primjer njegove uporabe je 16. pjesma u poemi:
„Ne prljaj prag
Knjige
Otajstvene
Ne udaraj na djecu
Koja igrom
Zasnivaju dom
Usred opće pukotine
Ne pucaj u pticu
(Silniče)
Koja će raznijeti znamenja
Naše priče
Ne diraj dan
Ne ruši dub
Ne dubi dno
Pismo je zakon za svako zlo“
No, dva najvažnija segmenta čitave poeme oslikana su u pjesmi o majci, to su: MAJKA I RIJEČ. Pjesnik gaji veliku ljubav prema jezičnim korijenima, ali i nacionalnim. Kako je pjesnik porijeklom iz Gruda puno je pjesama na ikavici i u bojama toga kraja. No, velika je i pjesnikova povezanost s kršćanstvom i njegovim značajem za nacionalni i kulturni identitet. Cijela poema je posvećena Sv. Franji Asiškom koji je bitno oblikovao duhovnost u našim krajevima, ponajviše na jugu. Papa Ivan Pavao II i njegov posjet Dubrovniku, hrvatskoj Ateni kako pjesnik voli kazati, također su imali odjeka u njegovu stvaralaštvu. A kroz čitavu poemu protežu  se slike Križnog puta, pa su i same korice knjige apstraktna slika naziva „Uskrsli“.
Na samom je kraju Mile Pešorda skromno progovorio o knjizi, čitajući nekoliko pjesama važnih za njegov lik i djelo. Publiku je posebno ganula interpretacija snažne pjesme naziva „Moj otac“, a cjelokupna književna večer probudila je u posjetiteljima duboke emocije i razmišljanja, vraćajući nas korijenima i počecima svega na ovome svijetu.
Oriana Španović