Sv. Ćiril i Metod zaštitnici HKD Napredak

Blagdan slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda patron je Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je, uz sv. Benedikta, suzaštitnicima Europe, jer su u velikom dijelu europskih naroda inicirali pismenost na narodnom jeziku i tako ih uključili u korpus europske civilizacije.

Svi Slaveni, bez obzira pripadali zapadnoj ili istočnoj kršćanskoj tradiciji ili balkanskom islamu ili bili po svom izboru ateisti i anacionalni, ne mogu poreći da se dobar dio temelja njihova povijesno-kulturnog identiteta korijeni u djelu ove dvojice velikih i svetih ljudi.

Grčko-slavensko porijeklo

Sveta braća Ćiril i Metod potječu iz obitelji visokog bizantskog vojnog upravitelja u grčkom gradu Solunu, gdje su rođeni početkom 9. stoljeća, točnije 815. i 826. Obojica su ne samo odrastajući sa susjedima Slavenima izvrsno naučili njihov jezik, nego su ga vjerojatno i u kući govorili, jer im je majka bila Slavenka. Stariji brat Mihael vršio je, kao i otac, vojničko-upravnu službu, a na vrhuncu karijere zamonašio se i povukao u samostan te uzeo monaško ime Metod. Mlađi brat Konstatntin školovan je na carskom dvoru skupa s budućim bizantskim carem Mihaelom III. te potom obavljao službu voditelja patrijaršijske biblioteke. Bio je vrlo učen i sposoban predavač te je stekao nadimak „filozof“.

Car Mihael ih je najprije poslao u Kazarsko carstvo na Azovsko more u misiju rasprave sa Židovima i Saracenima. U to doba je moravski knez Rastislav napisao caru Mihaelu molbu da mu pošalje „takva učitelja koji bi nam našim jezikom pravu kršćansku vjeru objasnio“.

Car se odlučuje za Metoda i Konstantnina, a oni, po nalogu patrijarha Focija, u misiju kreću tek kada su se vrhunski pripravili: Konstantin je na temelju predloška grčkog alfabeta oblikovao posebno, slavenskom jeziku prilagođeno pismo, koje je kasnije prozvano glagoljica, potom su preveli Bibliju i liturgijske knjige na slavenski jezik a prijevod zapisali tim novim pismom. Slavenski jezici u to doba nisu se bili jedan od drugoga toliko udaljili kao danas pa su makedonski oblik slavenskoga narječja, nazvan kasnije staroslavenskim jezikom, dobro razumjeli i u Moravskoj i Češkoj, Bugarskoj i Bosni i Hrvatskoj.

Neuspjeh misije postaje sveopći uspjeh

Misija u Moravskoj je propala zbog pobune moćnih franačkih biskupija koje su pokrivale ta slavenska područja, a zbog čega je knez Rastisav i pisao za pomoć u Bizant: bojao se potpune germanizacije svoga kneževstva. Njemački biskupi su ih tužili papi i Konstantin i Metod morali su ići u Rim na opravdanje. Međutim, ondje ih je papa Hadrijan II. svečano dočekao i odobrio njihov rad, prihvaćajući da je priča o samo tri sveta jezika – hebrejskome, grčkome i latinskome – u biti heretična, jer je Bog stvorio sve jezike i narode.

U Rimu Konstantin umire postavši prije smrti monahom i i uzevši ime Ćiril, a Metoda papa imenuje panonskim nadbiskupom sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici. No, on je ipak svoj život završio u Moravskoj i grob mu se i danas nalazi u moravskom Velehradu. Ćirilovi i Metodovi pratitelji i učenici raspršili su se po cijelom slavenskom svijetu i svoje djelovanje utkali u temelje kulturne povijesti svih slavenskih naroda.

Glagoljica, ćirilica, bosanica

U preslavskoj školi u Bugarskoj iz glagoljice i grčkog pisma razvila se ćirilica, najprije stara, a iz nje su se kasnije formirale sve današnje nacionalne redakcije ćirilice.

U Hrvatskoj se najdulje od svih slavenskih krajeva, sve do 19. stoljeća  zadržala glagoljica, njome su pisani svi najvažniji narodni spomenici – Baščanska ploča, Vinodolski zakonik, Istarski razvod, a u Lici u Kosinju tiskan je glagoljicom 1483. „Misal po zakonu rimskoga dvora“, prva tiksana hrvatska knjiga, inkunabula, jer je izdana samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma.

U Bosni i Hercegovini i okolnim dalmatinskim krajevima, kombinacijom ćirilice i glagoljice, oblikovana je bosanica, kojom su pisane sve najznačajnije povijesne povelje počevši od povelje Kulina Bana, svi stećci, Humačka ploča, Hvalov zbornik, Hrvojev misal i svi drugi najstariji evanđelistari. U tursko doba bosanica je bila jedno od službenih pisama na sultanovoj porti, njegovale su je begovske obitelji (zato se zvala i „begovica“), a sva najstarija djela franjevačke literature, počevši od Divkovićevih „Besjeda“ nadalje pa i dobar dio najstarijih crkvenih matica pisan je sve do konca 19. stoljeća bosanicom.

Proslava u sarajevskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda

Zbog epohalnog značenja misije i uloge svete braće Ćirila i Metoda za sve slavenske narode, pa tako i za Hrate, Hrvatsko kulturno Društvo Napredak proglasilo ih je davnih dana svojim zaštitnicima, a prošle godine na skupštini Društva još jednom naglasilo potrebu da se blagdan sv. Ćirila i Metoda, 5. srpnja, svečano obilježava u cijelome Društvu – i u središnjici i u podružnicama.

Ove godine će dan poslije blagdana biti održana Glavna skupština Društva te će se zbog toga tada svečano obilježiti i patron Društva sv. Misom u crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, misom koju će predslaviti jeruzalemski patrijarh u mirovini mons. Fouad Twal.