Uz nazoènost predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipoviæa, predstavnika politièkog i kulturnog života BiH, FBiH, Hercegovaèko-neretvanske županije i Grada Mostara spomenik Ivi Andriæu otkrili su gradonaèelnik Mostara Ljubo Bešliæ i predsjednik Matice hrvatske Mostar Josip Muselimoviæ, a spomenik Vladimiru Prelogu otkrili veleposlanik RH u BiH Tonèi Stanièiæ i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva “Napredak” dr.Franjo Topiæ.
Prije sveèanog èina otkrivenja bronèanih spomenika, profesorica Mira Pehar, èlanica predsjedništva Matice hrvatske Mostar govorila je o životu i djelu Andriæa i Preloga, uz naglasak kako je za svaku pohvalu djelo Matice hrvatske Mostar i HKD “Napredak” koji su prigodnim spomenicima i njihovim postavljanjem u parku obilježili roðenja dvojice nobelovaca koji su svojim životima vezani za BiH.
-Poštovani i dragi visoki uzvanici i gosti, dragi sugraðani, dame i gospodo, Izuzetno sam poèašæena što danas mogu reæi nekoliko rijeèi o našim nobelovcima. U Travniku, dana 9. listopada 1892. godine od majke Kate , radnice u sarajevskoj Tvornici æilima i oca Antuna, školskog podvornika, roðen je nobelovac Ivo Andriæ. Roðen je istinski genij. Kad su mu bile dvije godine umire mu otac, te ga majka seli kod tete u Višegrad gdje završava osnovnu školu. Potom se vraæa majci u Sarajevo, gdje upisuje gimnaziju . 1912. godine dobiva stipendiju Hrvatskog kulturno društva Napredak ,te studira u Zagrebu, Beèu i Krakowu.
Krajem 1919. godine zapoèinje njegova bogata diplomatska karijera koja traje do poèetka II. svjetskog rata, kada se vraæa u Beograd i bavi se samo književnim radom, sve do smrti 1975. godine. U Grazu postoji spomenik kao svjedoèanstvo da je na njihovom sveuèilištu 1924. godine obranio doktorsku tezu o temi : Razvoj duhovnog života u Bosni i Hercegovini u vrijeme turske okupacije“. Isto tako u Italiji , Poljskoj, Španjolskoj, Njemaèkoj, u Srbiji postavljene su mramorne ploèe ili spomenici koji ponosno svijetu pokazuju da je slavni nobelovac studirao, doktorirao, radio i život okonèao u njihovim zemljama. Svaka èast! Jer u vrlo teškoj konkurenciji ispred velikih i slavnih, jednoglasnom odlukom sudaca, 1961. godine Ivi Andriæu dodijeljeno je najveæe planetarno priznanje – Nobelova nagrada za književnost. U bijelom svijetu , zalegle bijele mramorne ploèe i spomenici koji svijetu pokazuju da je tu nekada bio i boravio slavni nobelovac, a njegov rodni grad, baš kao i hercegovaèka metropola, ni jednoj školi, ni jednoj ulici nisu dali ime slavnoga nobelovca.
A na bezbroj mjesta ostali su zabilježeni tragovi Andriæeve ljubavi prema Bosni i njegovog odnosa prema Mostaru i Hercegovini. Tako na jednom mjestu on piše: Avionom ja mogu putovati u strani svijet, ali po Bosni nikako. Bio bi najsretniji kada bi mogao putovati pješice jer ja u Bosni uvijek nešto nauèim, èujem i vidim. Ja u Bosnu moram doæi dva puta godišnje, to je moja duhovna gimnastika bez koje ne mogu živjeti. Andriæ se radovao dolascima u Hercegovinu. Kao nitko opisivao je Neretvu, Poèitelj, Mogorjelo, Stolac. A Mostar je za njega od prirode povlašten grad, koji u malom slièi na Firenzu. Slavni nobelovac sanjao je prosvijeæenu rodnu domovinu. Zato je cjelokupan iznos Nobelove nagrade , darovao Fondu za bibliotekarstvo BiH. Jedinstven je to sluèaj.
Ivo Andriæ svojoj domovini donio je slavu i Nobelovu nagradu. Njoj i nikom drugom darovao je milijunske iznose, a ona mu uzvratila neviðenom nezahvalnošæu i zaboravom. Još jedan znanstvenik globalnih razmjera pao je u zaborav.
U Sarajevu je 23. srpnja 1906. godine roðen Vladimir Prelog. Svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje mladi Prelog proveo je u Zagrebu i Osijeku. Studij kemije završava u Pragu, gdje je stekao i doktorsku titulu. Živio je i radio u Pragu , Zagrebu i Zurichu. Od poèetka pa do kraja, gospodin Prelog živio je i ponašao se upravo onako kako se volio izjašnjavati, kao graðanin svijeta. Autor je više od 400 znanstvenih radova, èlan Kraljevske akademije u Londonu, Amerièke akademije znanosti i umjetnosti, Amerièkog filozofskog društva, Irske Kraljevske akademije, Sovjetske akademije znanosti i umjetnosti, Talijanske akademije znanosti i umjetnosti. Poèasni je doktor Sveuèilišta u Zagrebu, Parizu, Liverpolu, Bruxellesu, Cambridgeu, Manchesteru i Rimu.
Godina 1975. ostat æe zabilježena kao godina u kojoj je umro nobelovac Ivo Andriæ i u kojoj je Vladimir Prelog ovjenèan slavom lovorovog vijenca Nobelove nagrade za kemiju. Poèetkom 1991. godine, zajedno sa 109 nobelovaca, potpisao je apel za mir u Hrvatskoj. Slavni nobelovac umro je 7. sijeènja 1998. godine u Zurichu, u 91. godini života, a njegovi posmrtni ostaci preneseni su i vjeèno poèivaju na zagrebaèkom groblju Mirogoj. U Švicarskoj i Èeškoj, u zemljama u kojima je ostavio golemi znanstveni opus, Vladimiru Prelogu podignuti su veliki spomenici. Sramotno je i civilizacijski primitivno, da znanstvenik globalnih razmjera, nema spomenik ili makar spomen ploèu u zemlji u kojoj je roðen. Sretna je okolnost što su Matica hrvatska i Hrvatsko kulturno društvo Napredak odluèili prigodnim spomenicima obilježiti roðenje slavnih nobelovaca. I jedan i drugi bili su djeca i stipendisti Napretka, a svojim roðenjem i životom vezani uz našu zemlje. I unatoè složenim društvenim okolnostima i vremenu grube recesije, poglavarstvo Grada i gradonaèelnik osobno , uèinili su sve i gradu darovali ovu oazu mira u koju æe ubuduæe svatko rado navraæati.
Matica hrvatska i HKD Napredak osigurali su sredstva za izradu, dopremu i postavljanje spomenika. U ovoj besparici, ako se možda pitate kako – odgovor jeste, donacijama dobrih ljudi i društveno odgovornih osoba koje su žarko željele trajno obilježiti roðenje dvojice nobelovaca u našoj zemlji. Tako se ideja zaèeta na jednom sastanku Predsjedništva Matice hrvatske, pretvorila u stvarnost.
Kao nigdje u svijetu, dva suvremenika , dva nobelovca iz jedne male zemlje i jednog malog naroda stoje u jednom parku na pet metara jedan preko puta drugoga – kazala je na kraju prof. Pehar.
Prije sveèanog èina otkrivenja bronèanih spomenika, profesorica Mira Pehar, èlanica predsjedništva Matice hrvatske Mostar govorila je o životu i djelu Andriæa i Preloga, uz naglasak kako je za svaku pohvalu djelo Matice hrvatske Mostar i HKD “Napredak” koji su prigodnim spomenicima i njihovim postavljanjem u parku obilježili roðenja dvojice nobelovaca koji su svojim životima vezani za BiH.
-Poštovani i dragi visoki uzvanici i gosti, dragi sugraðani, dame i gospodo, Izuzetno sam poèašæena što danas mogu reæi nekoliko rijeèi o našim nobelovcima. U Travniku, dana 9. listopada 1892. godine od majke Kate , radnice u sarajevskoj Tvornici æilima i oca Antuna, školskog podvornika, roðen je nobelovac Ivo Andriæ. Roðen je istinski genij. Kad su mu bile dvije godine umire mu otac, te ga majka seli kod tete u Višegrad gdje završava osnovnu školu. Potom se vraæa majci u Sarajevo, gdje upisuje gimnaziju . 1912. godine dobiva stipendiju Hrvatskog kulturno društva Napredak ,te studira u Zagrebu, Beèu i Krakowu.
Krajem 1919. godine zapoèinje njegova bogata diplomatska karijera koja traje do poèetka II. svjetskog rata, kada se vraæa u Beograd i bavi se samo književnim radom, sve do smrti 1975. godine. U Grazu postoji spomenik kao svjedoèanstvo da je na njihovom sveuèilištu 1924. godine obranio doktorsku tezu o temi : Razvoj duhovnog života u Bosni i Hercegovini u vrijeme turske okupacije“. Isto tako u Italiji , Poljskoj, Španjolskoj, Njemaèkoj, u Srbiji postavljene su mramorne ploèe ili spomenici koji ponosno svijetu pokazuju da je slavni nobelovac studirao, doktorirao, radio i život okonèao u njihovim zemljama. Svaka èast! Jer u vrlo teškoj konkurenciji ispred velikih i slavnih, jednoglasnom odlukom sudaca, 1961. godine Ivi Andriæu dodijeljeno je najveæe planetarno priznanje – Nobelova nagrada za književnost. U bijelom svijetu , zalegle bijele mramorne ploèe i spomenici koji svijetu pokazuju da je tu nekada bio i boravio slavni nobelovac, a njegov rodni grad, baš kao i hercegovaèka metropola, ni jednoj školi, ni jednoj ulici nisu dali ime slavnoga nobelovca.
A na bezbroj mjesta ostali su zabilježeni tragovi Andriæeve ljubavi prema Bosni i njegovog odnosa prema Mostaru i Hercegovini. Tako na jednom mjestu on piše: Avionom ja mogu putovati u strani svijet, ali po Bosni nikako. Bio bi najsretniji kada bi mogao putovati pješice jer ja u Bosni uvijek nešto nauèim, èujem i vidim. Ja u Bosnu moram doæi dva puta godišnje, to je moja duhovna gimnastika bez koje ne mogu živjeti. Andriæ se radovao dolascima u Hercegovinu. Kao nitko opisivao je Neretvu, Poèitelj, Mogorjelo, Stolac. A Mostar je za njega od prirode povlašten grad, koji u malom slièi na Firenzu. Slavni nobelovac sanjao je prosvijeæenu rodnu domovinu. Zato je cjelokupan iznos Nobelove nagrade , darovao Fondu za bibliotekarstvo BiH. Jedinstven je to sluèaj.
Ivo Andriæ svojoj domovini donio je slavu i Nobelovu nagradu. Njoj i nikom drugom darovao je milijunske iznose, a ona mu uzvratila neviðenom nezahvalnošæu i zaboravom. Još jedan znanstvenik globalnih razmjera pao je u zaborav.
U Sarajevu je 23. srpnja 1906. godine roðen Vladimir Prelog. Svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje mladi Prelog proveo je u Zagrebu i Osijeku. Studij kemije završava u Pragu, gdje je stekao i doktorsku titulu. Živio je i radio u Pragu , Zagrebu i Zurichu. Od poèetka pa do kraja, gospodin Prelog živio je i ponašao se upravo onako kako se volio izjašnjavati, kao graðanin svijeta. Autor je više od 400 znanstvenih radova, èlan Kraljevske akademije u Londonu, Amerièke akademije znanosti i umjetnosti, Amerièkog filozofskog društva, Irske Kraljevske akademije, Sovjetske akademije znanosti i umjetnosti, Talijanske akademije znanosti i umjetnosti. Poèasni je doktor Sveuèilišta u Zagrebu, Parizu, Liverpolu, Bruxellesu, Cambridgeu, Manchesteru i Rimu.
Godina 1975. ostat æe zabilježena kao godina u kojoj je umro nobelovac Ivo Andriæ i u kojoj je Vladimir Prelog ovjenèan slavom lovorovog vijenca Nobelove nagrade za kemiju. Poèetkom 1991. godine, zajedno sa 109 nobelovaca, potpisao je apel za mir u Hrvatskoj. Slavni nobelovac umro je 7. sijeènja 1998. godine u Zurichu, u 91. godini života, a njegovi posmrtni ostaci preneseni su i vjeèno poèivaju na zagrebaèkom groblju Mirogoj. U Švicarskoj i Èeškoj, u zemljama u kojima je ostavio golemi znanstveni opus, Vladimiru Prelogu podignuti su veliki spomenici. Sramotno je i civilizacijski primitivno, da znanstvenik globalnih razmjera, nema spomenik ili makar spomen ploèu u zemlji u kojoj je roðen. Sretna je okolnost što su Matica hrvatska i Hrvatsko kulturno društvo Napredak odluèili prigodnim spomenicima obilježiti roðenje slavnih nobelovaca. I jedan i drugi bili su djeca i stipendisti Napretka, a svojim roðenjem i životom vezani uz našu zemlje. I unatoè složenim društvenim okolnostima i vremenu grube recesije, poglavarstvo Grada i gradonaèelnik osobno , uèinili su sve i gradu darovali ovu oazu mira u koju æe ubuduæe svatko rado navraæati.
Matica hrvatska i HKD Napredak osigurali su sredstva za izradu, dopremu i postavljanje spomenika. U ovoj besparici, ako se možda pitate kako – odgovor jeste, donacijama dobrih ljudi i društveno odgovornih osoba koje su žarko željele trajno obilježiti roðenje dvojice nobelovaca u našoj zemlji. Tako se ideja zaèeta na jednom sastanku Predsjedništva Matice hrvatske, pretvorila u stvarnost.
Kao nigdje u svijetu, dva suvremenika , dva nobelovca iz jedne male zemlje i jednog malog naroda stoje u jednom parku na pet metara jedan preko puta drugoga – kazala je na kraju prof. Pehar.
Okvir
Površina parka je 1200 metara èetvornih. Grad Mostar osigurao je financijska sredstva za projekt ureðenja parka, a Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” i Matica hrvatska Mostar osigurali su novac za postamente dvojici nobelovaca. Spomenici djelo zagrebaèkog kipara Zorana Juriæa, a lijevani su u Ljevaonici Ujeviæ. Za ureðenje parka pobrinuo se tim u sastavu: Dajana Šaravanja,dipl.ing.arh, Marinka Zovko dipl.ing. arh., Drago Roziæ.ing.geo., Goran Æatiæ dipl.ing.el., Nives Šunjiæ dipl.ing. grað. i Milica Dogan dipl.ing.hortikulture i koordinator u ime Gradske uprave Mostara Miroslav Landeka. U povodu otkrivanja spomenika, prigodnu rijeè uputio je predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine akademik Božidar Matiæ, koji, zbog zdravstvenih poteškoæa, nije mogao nazoèiti sveèanosti otvaranja Parka nobelovaca.
Autorska prava na objavljeni sadržaj polaže HKD Napredak. Preuzimanje teksta, fotografija i/ili izjava iz ovog teksta dopušteno je isključivo uz navođenje HKD Napretka-a kao izvora uz direktnu poveznicu na izvorni sadržaj na hkdnapredak.com te uz poštivanje integriteta izvornog sadržaja. Više informacija pronađite u Općim uvjetima korištenja.
Završena Napretkova škola šaha u Livnu
16. lipnja 2025.
Tjedan umjetnosti i kulture za djecu i mlade u Zenici
16. lipnja 2025.
Sve vijesti
