TRAGOVI U VREMENU: “Narodna Hrvatska Zajednica” u sjedinjenim državama sjeverne Amerike

O odlasku i odseljavanju, tuđoj zemlji, domoljublju i nostalgiji te težačkom životu u tuđini, govore mnogi tekstovi u Napretkovim Hrvatskim narodnim kalendarima, a mi smo za vas izdvojili upravo ovaj iz 1911. godine, str. 92-95.

Rev. Bosiljke Bekavac:

„Narodna Hrvatska Zajednica” u sjedinjenim
državama sjeverne Amerike.

Hrvatski se je narod počeo seliti u Ameriku iz Dalmacije i Primorja pred 80 godina, da si u tugjem svijetu nagje sreću, kad je nije mogao naći u svojoj domovini, a pred 20 godina počeo je narod jatimice hrliti iz Banovine u zemlju bogatstva i slobode. Što je narod nagnalo i što ha još i danas nagoni da ostavlja svoj zavičaj, svoju rogjenu grudu, ne treba mnogo istraživati, kad svatko znade, da nitko iz obijesti ne ostavlja svoje ognjište, svoj dom, svoje roditelje, svoju ženu, milu dječicu i prijatelje. Uselivši se naš narod u Ameriku uvidio je istom, u kakovu je bijedu zapao. l drugi su se narodi još prije ovamo uselili, organizirali se, posagradili sebi crkve i škole; ali naš svijet doseljuje bez škole, neudružen i s malom naobrazbom, te se samo ima zahvaliti Bogu, da naš narod ima ono, što mu nitko osim Boga ne može oteti,. a to je od naravi zdrav i bistar razum.

Poput drugih naroda i Hrvati su počeli boljim putem koračati. S početka je bilo odveć teško. Što je jedan započimao, drugi je rušio, jer nas svuda prati naš stari neprijatelj, nesloga. Hrvata ona svuda prati kao sjena, pa ga je i u ovu slobodnu zemlju dopratila. Nu kao što se je uvijek našlo darovitih Hrvata, koji su znali svoj narod rukovoditi, tako ih se nagje i u Americi one po radni narod te ke g 1894. jerbo su ovo nice. ugljenokopi i druge radnje bile obustavljene, a narod ovamo doselio bez novaca, k tomu ioš neudružen i izvrgnut svakoj bijedi. Istom se neki počeli organizirati u mala društva, dok se napokon ne sastadoše izaslanici svih ovih društava na 2. rujna 1894. u Allegheny, Pa, u dvorani “Majak” 116 S. Canal Str. na vijećanje. To ti je bio prvi Hrvatski sabor u Americi, koji je doprinio, da su se braća Hrvati u Americi udružila. “Zajednicu” u početku nazvaše “Hrvatska Zajednica u Sjedinjenim Državama i Canadi”. (Vidi “Danicu” broj 35. od 6. rujna 1894. Pittsburg Pa.). Kad su braća izaslanici od 6 društava jednoglasno zaključili, da oni i svi članovi, koje su zastupali, stupaju u “Hrvatsku Zajednicu”, prestadoše polemični napadajii izmegju “Danice” s jedne strane i “Chicago-Slobode” i Napretka s druge strane. Nacrt pravila “Zajednice” bijaše kratak. Glavna joj je svrha bila, koja joj je i danas, naime: megjusobno potpomaganje u bolesti i potpora po smrti, pod geslom: “Svi za jednoga, jedan za sve”. Ovim činom pokazaše Hrvati u Americi, da ni oni ne zaostaju za drugim narodnostima. Sad istom počeše se Hrvati kupit u jedno kolo; društva, koja su prije opstojala, sjediniše se, gdje nijesu opstojala, rodoljubi uložiše sve sile. da se ustroje i pripoje “Narodnoj Hrvatskoj Zajednici”. Sad se je istom pokazala ona zlatna: “Slogom rastu male stvari…” Slogi Hrvata svak se je obradovao, koji ima srca za svoj narod. Koii se je milo ovaj glas o slogi Hrvata u Americi dojmio u Hrvatskoj, neka govore ove tri čestitke naših neumrlih narodnih velikana:

“Velecijenjeni gospodine!
Sa velikom radošću srdca moga čuo sam, da kanite sve tamošnje Hrvate – koji već posebna društva imaju ili će ih imati – u jednu “Zajednicu” sklopiti, i tako jedni druge izdašnije pomagati, bodriti i na plemenita djela buditi. Time ćete najbolje očuvati ime hrvatsko, a time najsjajnije prodičiti jadnu svoju domovinu Hrvatsku. Bog Vas dragi blagoslovio, a i ja od svega srca podjeljujem tomu Vašemu i Vaše braće naumu svoj biskupski blagoslov!
Sa pozdravljeni Vama i ostaloj braći Hrvatima

J. J. StroBmayer

Slavnoj hrvatskoj Zajednici:
“Jedino u slozi i radu je spas Hrvata!

Dr. Ante Starčević.”

” Velecijenjeni gospodine!
“Zajednica” sjajan dokaz životne snage hrvatskoga naroda i u novom svijetu, neka bude ne samo tješiteljica nesretnih i potlačenih, nego i živ plamen uskrsnuća, slobode i ujedinjenja hrvatske otačbine.

Vaš odani

Dr. Josip Frank.”

(Vidi “Danicu”, organ “Hrvatske Zajednice” broj 35. Pittsburg Pa. 1894.)

Spočetka se je konvencija (Konvencija je vrhovno zakonodavno tijelo “Narodne Hrvatske Zajednice”) obdržavala svake godine, a kašnje je odregjeno, da se obdržaje svake treće godine.

Hrvati su u Americi započinjali i druga kojekakova poduzeća, ali nije se nigdje uspjeh pokazao kao što je uspjeh “Narodne Hrvatske Zajednice”. Dakako, da bi i ova organizacija mogla mnogo bolje napredovati, kad bi svaki pojedinac bolje znao cijeniti udruženje, koje nam ie svima potrebito, a bez koga radništvo nikada ne će doći do blagostanja.

Prema svojima pravilima “Nar. Hrv. Zajednica” obdržaje svoju konvenciju svake treće godine, te dobiva mnoge čestitke, pa i sam predsjednik Sjedinjenih Država, Wm. H. Taft, prigodom zasijedanja u Calumet-u čestitao je brzojavno. (Vidi Zapisnik desete konvencije “N.H.Z.” str. 60.). Po istom zapisniku se jasno vidi (na str. 88.), da je “N.H.Z.” isplatila osmrtnine za umrle, potpore za osakaćene i bolesne članove “Narodne Hrvatske Zajednice” od god. 1894. do 1. kolovoza 1909. ukupnu svotu od 1,594,473.63 dolara. Ova nam brojka najbolje svjedoči, od kolike je blagodati po nas Hrvate u Americi “N.H.Z.”, koja je brojila na 1. kolovoza 1909. s bračnim drugovima 26.517 članova. Kad je ovaj mali broj prema ukupnomu broju amerikanskih Hrvata u stanju tolika dobra doprinijeti za se, za svoje i za domovinu, koliko bi smo istom doprinijeli i dobra učinili, kad bi smo se svi udružili i organizirali? Žalosna je činjenica, ali ujedno i istinita, da nekoje kolonije broje na stotine i na tisuće naše braće Hrvate, a ni peti dio ih nije u nikakovu društvu, pa ni u “N.H.Z.”. Domoljublje je nekima samo na jeziku, pa bi htjeli imati sve po izbor, a kad se je žrtvovati, tomu izbjegavaju i od udruživanja zaziru. Baš ono uplaćivanje članarine i drugi rad oko udruživanja čini te požrtvovnim, što ti na čast i ponos služi. Željeti korist sebi i drugomu, a ništa ne učiniti, želja je Jugjaka, a ne pametna, čovjeka.

U ovo zadnje vrijeme na sav mah doseljuje narod iz Hercegovine i nešto manje iz Bosne, osobito mladići u najljepšoj dobi. Kad ovamo dosele, ne smiju biti izgubljeni za svoju domovinu. Ako se nijesu u domovini upoznali s narodom iz drugih dijelova naše velike Hrvatske, ovamo se lahko mogu upoznati, pa mu nije nužno, da stupi u društvo koje druge narodnosti, jer košulja je tijelu najbliža, pa tako i “Narodna Hrv. Zajednica” Hrvatu najpristupnija i najpreča, osobito radniku; zato ne oklijevaj l ne daj se zavoditi od. onih, kojima je preče sve nego radničko dobro; čim si dobio zaradu, pristupi u koje društvo “Narodne Hrvatske Zajednice”, tim ćeš koristiti sebi, svojima i domovini. Vjeruj mi, da ni u jednoj kasapnici ne pogine toliko marve, koliko naroda pogiba u ovomašnjim tvornicama, ugljenokopima, kamenolomima itd., pa još na koji način! Nekada bude radnik posve smrskan na mjestu, da ga nije moguće ni raspoznati, nekada ostane bez ruke, noge, oka itd.
U tugjini si, a:

Tugja zemlja ima svoje –
Ne poznaje jade tvoje,
Tugja ljubav ljubi svoga.

U ovoj Babiloniji svakojakih narodnosti, ako zapaneš u nesreću, nitko se na te ni ne obazire, nitko te ne pozna. Dok je vrijeme, stupi za člana, pa ćeš istom, nedaj Bože, ako zapaneš u nesreću, oćutjeti blagodat ovoga udruženia i svoje braće po krvi i po nevolji, u kojoj još naše radništvo stenje.

“Nar. Hrv. Zajednica” posjeduje svoj vlastiti dom u N. S. Pittsburgu, Pa. od 1. svibnja o.g., te su u istom i neki zajednički činovnici, koji obavljaju dnevno zajedničke poslove.

“Zajednica” izdaje svoj tjednik “Zajedničar”, koga krasno uregjuje Don Niko Gršković. Isti se razašilja na sve članove “Zajednice”, pak mislim, da je to novina, koju više Hrvata čita, više nego li ijednu drugu novinu na svijetu.