U biskupskom ordinarijatu prezentirana knjiga “Dani poslije” franjevca Ilije Piplice

Knjiga je svojevrsni dnevnik, kako je reèeno na prezentaciji vjerno svjedoèanstvo, kojeg je svakodnevno pisao danas pokojni franjevac Piplica, a koji govori o tragedijama obiènih ljudi koji su proživljavali ratne strahote. Autor ne spominje samo tragedije ljudi veæ i svoje muke koje je zajedno s njima prolazio kao redovnik koji je odan sveæenièkom poslu.

Na predstavljanju knjige govorili su Mladenko Marijanoviæ jedan od urednika knjige, Željko Franjiæ predsjednik HKD “Napredak” iz Vareša, prof. Ivan Bošnjak predsjednik HKD “Napredak” Varaždin i sveuèilišni prof. dr. Stjepan Duvnjak franjevac iz Vareša s kojim smo tom prilikom i porazgovarali o katolicizmu u BiH, povijesti i ulozi franjevaca u BiH kao i o knjizi u kojoj se prof. Duvnjak spominje kao svjedok.

Prof. Duvnjak, kada su zapravo franjevci stigli u Bosnu i koja je bila njihova uloga?

-1991. godine proslavili smo 700. Obljetnicu djelovanja franjevaca u BiH. Franjevci su u Bosni prisutni od 1291. godine od kada zapravo neprekidno djeluju. Stigli su na podruèje Srebrenice. Osnovali su Bosansku vikariju kao službenu zajednicu koja se krajem 14. stoljeæa rasprostirala od Jadranskoga do Crnoga mora pa sve do Budima. U vrijeme okupacije Bosne od Turaka zajednica je bila kratko podijeljena, dok je za vrijeme Beèkoga rata došlo do znaèajnije demografske promjene prilikom koje katolici izlaze iz Bosne. Oko 1700. godine gase s brojni samostani u Bosni, a ostala su samo tri najvažnija – samostan u Fojnicama, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci iz koje i ja dolazim. Ova tri samostana danas su vrlo znaèajna, a tijekom povijesti djelovala su kao duhovna, kulturna i pastoralni središta, kao što djeluju i danas.

Koliko ima katolika u BiH danas?

-U Bosni je prije rata u Bosni prema crkvenim statistikama katolika bilo oko 800 tisuæa katolika, a sada ih je ostalo jedva polovica od toga.

Koja je uloga franjevaca bila kroz povijest, a koja je danas?

-Franjevci su i danas na liniji svoje povijesne uloge. Oni su zapravo bili jedini kler na podruèju Bosne sve do pojave Austrougarske. Svoju su funkciju temeljili na dušebrižništvu. Djelovali su po župama, bili su prisutni i kao politièki i kao kulturni predstavnici katolika. Imali su snažnu prosvjetnu ulogu i bili su jedini oslonac tamošnjih ljudi, mogli bismo reæi sa zapadnoeuropskom komponentom.

Što najviše brine katolike u Bosni?

– Poznato nam je da je današnja kulturna dimenzija Bosne trojaka – muslimanska, pravoslavna i katolièka. Pri svakom pokušaju izdvajanja jedne od tih vrsta javlja se strah ili od separatizma ili unitarizma. Katolike u Bosni, osim naravno gole egzistencije i nezaposlenosti koje su trenutno briga i èitavog svijeta, brine i jedna stalna unutarnja nesigurnost koju reproducira miješano ureðeno politièko stanje. Bosna je nažalost napravljena po najgorem politièkom modelu – podijeljena je po entitetima, a svaka podjela uvijek od nekoga stvara manjinu ili pak uzima teritorij. Javlja se stalna briga za identitet, autohtonost i stalna borba za politièku uvaženost. Bosni treba instrument koji æe ublažavati taj strah od toga da æe netko biti umanjen.

M.Detoni