U Doboju predstavljena knjiga “Etnografija Usore” autorice Ružice Ivić

HKD Napredak podružnica Doboj u suradnji s Centrom za kulturu Doboj upriličila je u utorak 25. siječnja 2022. godine u Galeriji Centra za kulturu Doboj predstavljanje knjige “Etnografija Usore” autorice Ružice Ivić.

O knjizi su  govorili su Franjo Bratić, član Središnje uprave HKD Napredak i predsjednik HKD Napredak podružnica Usora, Ljubica Berlanda, tajnica HKD Napredak podružnica Doboj kao i sama autorica Ružica Ivić. Predstavljanje je moderirala Lidija Žarić, ravnateljica Centra za kulturu Doboj.

Autorica je knjigu posvetila mladima, da bi sačuvala od zaborava život, kulturu i običaje Hrvata na ovim prostorima.

U recenziji na knjigu Ljerka Pejičić, prof hrvatskog jezika i književnosti napisala je sljedeće:

Knjiga “Etnografija Usore”, autorice Ružice Ivić, napisana je na 211 strana i 7 pogavlja_,čime je naglašena prikupljačka deskriptivna značajka navedene knjige. Podatci su prikupljeni istraživačkim radom u Usori u koju je stigla davne 1969. godine iz rodnog Tovarnika u Srijemu.

U uvodu autorica “priča” o sebi i svojoj obitelji, a osobito o svojim unucima kojima i posvećuje ovu knjigu: “O prošlosti najviše mi je govorio vaš pradjed Ilija, pa vaš djed Ilija”, i već apostrofira naratore od kojih je slušala “priče iz davnina”.

“Od pamtivijeka se ispreda priča o sudbini čovjeka koju bez prekida pričaju ljudi judima… Način i oblici tog pričanja mijenjaju se s vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče daje i pričanju nema kraja”, rekao je nobelovac Ivo Andrić.

Jednu takvu lijepu priču o Usori i njenim ljudima, običajima i tradicijama zapisala nam je Ružica Ivić, istinska zaljubljenica u prošlost, a kazivači su upravo njeni Usorani.

Rukopis knjige ilustriran je velikim brojem fotografija, koje nas vraćaju u neka lijepa davna vremena; opisana je ljepota usorske narodne nošnje, pučke pjesme, osobito autohtone “pjesme u tri”, svadbi i svadbenih običaja, blagdana.

Knjiga je pisana s ljubavlju, nostalgijom i čežnjom za prošlim vremenima, autorica kad govori oprošlosti, uvijek se vraća u sadašnjost uspostavIjajući odnos nekad i sad.

Na pojedinim mjestima u tekstu, koja su lirski intonirana, iskazuje nam i svoju književnu vokaciju, istančan osjećaj za jezični izrazi i ljepotu pisane riječi: “Brižno na nju motre blaga zelena brda, šume bujnih zelenih kosa, cvjetne livade i zlatna polja…”

U radu se oslanja i na povijesne izvore, arhivsku građu i Bibliju. Posebno su doj­mljive legende: o svetoj Ani i Gospi Komušanskoj.

Tragajući za duhovnom i materijalnom kulturom davnih vremena, Ružica Ivić je ovom knjigom dala izniman doprinos očuvanju tradicije usorskog kraja.