U Napretkovom domu u Vitezu predstavljeni romani Ante Marinčića i Ilije Ivišića

U četvrtak, 22. siječnja 2026. godine, u Napretkovom domu u Vitezu predstavljeni su romani Ante Marinčića „Veliki kašalj moje babe ili Pokretne slike vječnosti” i Ilije Ivišića „Kamenite prepreke”.

Predsjednica Napretkove podružnice, Gordana Mišković, pozdravila je sudionike i goste te istaknula da je ovo prvi ovogodišnji program HKD Napredak u Vitezu, u godini kada obilježavamo 120 godina od utemeljenja HKD Napredak u Vitezu. Program je moderirao Anto Zirdum, koji je ujedno predstavio knjigu Ante Marinčića.

U glazbenom dijelu programa nastupili su Viteški akordi i Ivo Jandrić, a drugi roman Ilije Ivišića, „Kamenite prepreke”, predstavio je Anto Marinčić. Roman donosi potresnu priču o sudbinama izbjeglica u posljednjem ratu, no ne ostaje na razini kolektivne tragedije, već se fokusira na osobne lomove i rijetko tematiziranu dimenziju ratnih stradanja – nasilno prekinute ljubavne veze. Kroz niz retrospektivnih prizora, autor gradi mozaik u kojem se izmjenjuju sjećanja, emocije i slike svakodnevice, pri čemu priroda često postaje tihi sugovornik likova i svjedok njihove unutarnje borbe.

Kratki osvrt na književni opus Ante Marinčića i njegov dugogodišnji rad predstavio je Ivan Grlić iz Maglaja, istaknuvši kako „znanju nije prijetnja neznanje, već iluzija o znanju“, naglasivši pritom važnost trajne zapitanosti i duhovne otvorenosti u književnom i intelektualnom stvaralaštvu. Više puta je naglasio kako se Anto Marinčić „nemilosrdno“ obračunava sa svim tim iluzijama o znanju.

Anto Zirdum je rekao da bi se Marinčićev roman mogao svrstati u ono što bi on nazvao „antropološki roman”. Naime, iako roman nosi filozofsku dimenziju, Zirdum naglašava da nije filozofski poput, primjerice, Sofijinog svijeta, niti znanstveni ili znanstveno-fantastični, iako se referira na znanstvenu misao. Također, iako roman počinje autobiografski, Marinčić je stalno prisutan u tekstu. Ako bi se roman morao svrstati, najbolje bi mu odgovarala sintagma antropološki roman, jer može podnijeti filozofski, teološki, znanstveni, pa čak i književni pristup.

Glavni junaci romana su sam autor, njegova baba, dragi Bog i čitava plejada znanstvenika, primarno astrofizičara i teologa (dominantno kršćanskih), nešto filozofa i nekoliko epizodnih likova iz njegovog stvarnog života, koji služe kao polazište za autorovu polemiku o određenim pitanjima. Zirdum je precizno utvrdio da u ovom romanu postoji čak 668 upitnika, barem šest puta više nego u bilo kojem drugom Marinčićevom ili bilo kojem drugom romanu.

Prije nego što se osvrnuo na jedno od pitanja koje roman hrabro obrađuje, Zirdum je pozvao Iliju Buha da pročita ulomak iz knjige u kojem Marinčić izražava svoje čuđenje nad pojavom genocida koje čine Izraelci u doba kraljeva, a njihovi kraljevi se pozivaju na Boga Izraelova. Ilija Buha je nadahnuto interpretirao dramaturgiju Marinčićeva čuđenja, što je Zirdumu poslužilo kao šlagvort za čestitanje autoru na intelektualnoj i duhovnoj hrabrosti da otvori čitav niz novih pitanja vezanih uz suvremeni svijet.

Sam autor se zahvalio organizatoru, ističući da u Vitezu egzistira jedna od najboljih Napretkovih podružnica koja je objavila tri njegove knjige i promovirala barem sedam njegovih drugih djela.