U Travniku predstavljen roman “Istok” autorice Božene Volić

U utorak, 30. lipnja, u Travniku je u organizaciji HKD Napredak podružnica Travnik upriličeno je predstavljanje novog romana suvremene tematike pod nazivom “Istok” autorice Božene Volić.

Istok je ime glavnog lika, koje nije slučajno. To ime sadrži slojeve značenja. Prvo, Istok je napušteno dijete u domu za nezbrinutu djecu, društveno marginaliziran, u tom smislu, bez identiteta, prije svega obiteljskog. Istok je Bosanac, ni Bošnjak, ni Hrvat, ni Srbin. A Bosna je Daleki Istok, dalji i od Japana, kada se nju promatra iz Njemačke. U svakom slučaju u svom imenu, Istok nosi svoj usud, nigdje na svijetu, a posebno na Zapadu, neće se osjećati kod kuće. A u svojoj zemlji on je dječak nesvakidašnjeg, čudnog imena, kompleksnog identiteta, gdje ga nitko neće moći strpati u jedan tor, u jednu kutiju. Ne mogu ga označiti ni imenom roditelja, jer ih nema. Istok je na granici koja neće razdvajati, nego preko koje će nas Istok spojiti i upoznati s mnogobrojnim likovima i sudbinama Balkanaca, Bosanaca i Hercegovaca u dalekom svijetu.

Nakon što ga bez objašnjenja napušta dugogodišnja djevojka, Istok, diplomirani sociolog, odlazi iz Bosne želeći skrenuti misli s ljubavnog brodoloma, a u isto vrijeme raditi na svojoj doktorskoj tezi. Odlučuje se za Njemačku, najdražu zemlju naših emigranata. Tamo se nada raditi i susresti ljude, čije će životne priče poslužiti Istoku kao inspiracija za njegovu disertaciju.

Osim toga, Istok piše blog, koji je Božena vješto ukorporirala u siže romana, gdje neposredno čitamo refleksije mladog sociologa, koje možemo posmatrati kao komentar suvremenih društvenih prilika vezanih za migracije, napuštanje zemlje u potrazi za boljim životom, u svakom smislu: finacijski, vezano za slobodu življenja i td. Ali, kroz svoje blogove, Istok nam pokazuje i drugu, ne tako sjajnu, stranu medalje života u inozemstvu.
Istok ide dalje od Njemačke, upoznaje i nove ljubavi, jednako se pitajući što se to desilo te ga je Maja tako odjednom napustila. Ona je tu negdje, ponekad zamalo da se sretnu, ali se to ipak ne dešava.

Do kraja romana, uz niz napetih situacija, ponegdje i sapuničkih obrata Istok sazrijeva kao osoba. Domac nije naivan, a više i ne vjeruje toliko u priču o sreći koja se pronalazi izvan Bosne, ili preciznije, izvan sebe. I njegovi blogovi postaju zreliji. Njegova odluka o tome kako i gdje će nastaviti svoj život, rezultat je njegova rasta kroz susrete, oprost i prihvaćanje sebe i drugih.