U Varaždinu održana tribina “Može li Hrvatska bez kršæanstva?”

Premda mu je kao profesoru filozofije u Zagrebu podruèje znanstvenog rada filozofija spoznaje, vjere i razuma, o temi se odluèio govoriti smatrajuæi kako je potrebno promišljati o aktualnoj situaciji u Hrvatskoj i funkcioniranju demokracije. Kazao je da ga je osobno potresao naziv teme, ali i upozorio kako se zaista treba upitati može li se dogoditi da Hrvatska postane zemlja bez kršæanstva.

U izlaganju je govorio o potencijalima s kojima kršæanstvo može pridonijeti hrvatskom društvu danas, smatrajuæi da je potrebno redefinirati odnos izmeðu kršæana i države te društva u cjelini. Naglasio je kako Hrvati premalo poznaju svoju vjeru, odnosno misle da sve znaju jer su njome okruženi, a u stvari je dovoljno ne poznaju. S druge pak strane, društvo zanemaruje i gotovo ne želi priznati doprinos koji je kršæanstvo ostvarilo i još ga danas ima. Primijetio je da današnje hrvatsko društvo pati od nedostatka vizije dodavši kako onaj tko nema cilj, neæe ga ni postiæi. U hrvatskom društvu dogodilo se da je domoljublje izigrano privatnim interesima velikih i bogatijih te se primjeæuje nedostatak moralne snage na desnici, za koju je kazao kako je bila više motivirana patriotizmom, nego kršæanskim principima.

Kao probleme u Hrvatskoj istaknuo je individualnu sebiènost, društvenu pasivnost, psiho-demografsku degeneraciju i stranaèki feudalizam. Upravo je stranaèki feudalizam okarakterizirao kao rasadnik korupcije koji blokira kreativne snage u strankama, sprjeèava izravnu demokraciju i kontrolom medija ukida forume javnog dijaloga. Problem je što strankama takvo stanje odgovara, odnosno sve stranaèke opcije èvrsto brane sadašnji stranaèki sustav ne želeæi izravniju demokraciju.

Naglasio je kako æe do promjena doæi ukoliko æe to sama baza zahtijevati, a bazu saèinjavaju velikim dijelom i kršæani katolici. Kazao je kako kršæani trebaju raditi na razbijanju pogubne kombinacije stranaèkog feudalizma i svemoæne prejake države, te razvijati izravniju demokraciju. Kao pozitivnosti kršæana u Hrvatskoj istaknuo je ipak saèuvano jedinstvo, živ pastoral mladeži, osnivanje novih biskupija koje omoguæavaju izravniji kontakt s narodom, sve veæu prisutnost katolièkih laika te konstruktivnost i optimizam episkopata.

Meðu negativnosti ubrojio je nedovoljnu kritiènost klera prema stranaèkom feudalizmu, rezerviranost laika prema društvenom aktivizmu, manjak evanðeoskog avanturizma kod redovnika, premalo podrške inicijativama “iz baze” i kulturu netransparentnosti. Naglasio je kako bi vizija i moralna obnova trebale doæi “iz baze”. Pritom treba nastaviti i pojaèati pastoralne inicijative duhovne obnove. U svrhu slobode treba se prestati biti impresioniran modelom “narodne Crkve” i idealom “katolièke države”. Kazao je da se od biskupa kao moralnih voða oèekuju poticaj, aktivna i glasna potpora inicijativama “iz baze” i pritisak na tzv. “katolièke” politièare. Snagu katolicizma vidi upravo u brojnim vjernièkim zajednicama i osobnim obraæenjima pojedinaca. Odgovarajuæi na pitanje ‘Može li Hrvatska bez kršæanstva’ istaknuo je kako bez katolièkog folklora sigurno može, ali bez autentiènih angažiranih Isusovih uèenika ne može. Pritom je upozorio da je Hrvatska okružena kulturom smrti i stoga joj se neæe biti lako oduprijeti bez angažiranijeg kršæanskog laikata, klera i episkopata.

Na kraju je predavaèu na dolasku zahvalio predsjednik varaždinskog Napretka prof. Ivan Bošnjak koji je iznio aktualnosti u radu podružnice. Najavio je niz prodajnih izložaba humanitarnog karaktera koje æe se prirediti u organizaciji Napretka na podruèju Varaždinske biskupije. Rijeè je o izložbama slika umjetnika Laha, Šohaja, Vidiæa, Biffela, Vilièiæa, Salavarde, Kesera, Sedera, Žaniæ, Šulentiæa, Dolenca i drugih. Prva izložba bit æe u travnju u Ivancu. Prihod je namijenjen gradnji crkve sv. Franje Asiškoga u Žeravcu, za školovanje siromašne djece, ljetnu školu njemaèkog jezika u Beèu i obitelji s brojnom djecom.

Jasminka Bakoš-Kocijan