U Zagrebu održan minisimpozij „ Znanost i visoko obrazovanje u RH“

Organizacijom Kluba znanstvenika HKD Napredak – Zagreb u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu, 9. lipnja 2015. održan je minisimpozij na temu „Znanosti i visoko obrazovanje u RH“.

Prije početka predavanja sopranistica Amela Jančić Priganica, uz klavirsku pratnju Martine Pletikosa, otpjevala je skladbu „Gaudeamus igitur“ Johannesa Brahmsa.

U uvodnom dijelu predavanja, voditelj tribine dr. sc. Tomislav Dubravac konstatirao je aktualne probleme s kojima se suočava hrvatski znanstveni sustav i visoko obrazovanje.

„Živimo u svijetu promjena koje su najdublje upravo u znanosti. I doista, školski udžbenik u koji se nekoliko godina ne unose promjene u pojedinim područjima je beskoristan, dok laboratorij sa 10 godina starom opremom izgleda poput kakvog muzeja.“

„Hrvatski sabor lani je prihvatio Strategiju znanosti i obrazovanja te je zbog prilagodbe zapadnim standardima osnovana i Zaklada za znanost te Nacionalno vijeće. Također, došlo je i do promjena na sveučilištu te do ulaska tržišta na sveučilište, zbog čega se otvorilo pitanje kako spriječiti „primitivno poduzetništvo“ na visokoškolskim ustanovama. Niču nam privatni, brzi tečajevi raznih prekvalifikacija za samo godinu dana nesigurnog posla. Rade se studije, naručene, ima li tu kvalitete? Neki, na sreću, još uvijek rade zanosno, dok većina radi unosno. Ali, kako u šumi raznih Zakona, Pravilnika, koji se donose, sutra ih Ustavni sud poništava (misli se na Pravilnik o izboru u zvanja), kako raditi i imati sigurnost kada nam se donose prevažne odluke „u tajnosti“ (misli se na restrukturiranje Državnih javnih insituta koje je upravo u tijeku)“, rekao je u uvodu predavanja dr. sc. Tomislav Dubravac.

„Kako nas svijet vidi – optimizam ili pesimizam“, naslov je prvog predavanja koje je izložio akademik Vladimir Bermanec sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kroz niz tabelarnih prikaza i grafikona temeljenih na službeno objavljenim statističkim podacima u prestižnim svjeskim znanstvenim časopisima došlo se do iznenađujuće dobrih rezultata o kvaliteti rada znanstvenika u Hrvatskoj. Medijskim prikazima stvorena je predodžba kako je hrvatska znanost u prosjeku nekvalitetna i loša u usporedbi sa svijetom (novac se ulaže nekritički, te ga se koristi neefikasno), kako samo pojedine discipline u Hrvatskoj rade prema „svjetskim“ standardima, te da su hrvatski radovi u svjetskim časopisima vrlo slabo citirani. Akedemik Bermanec zapito se što odabrati kao kategoriju normiranja produktivnosti  (omjer uloženog i dobivenog). Da li su to znanstveni radovi, svi radovi u odgovarajućim bazama, broj objava u samo najboljim časopisima, broj novih doktora znanosti ili još neka kategorija?

Prema analizi na temelju objava u 68 najboljih svjetskih časopisa, publikacija Nature Index 2014. Global, objavljena koncem 2014.,  Hrvatska se nalazi na 43. mjestu bez normiranja na broj znanstvenika i financije, a  ako se normira Hrvatska je na zavidnom 20-om mjestu!  Iz grafikona je vidljivo da je produkt hrvatskih znanstvenika još uvijek veći od prosjeka gledano u odnosu na uložena sredstva. Ako se uzme podatak da su hrvatski znanstvenici realizirali 99,3 % sredstava iz europskih fondova i ako to usporedimo sa drugim privrednim granama u Hrvatskoj, onda se može slobodno reći kako hrvatski znanstvenici daju puno više nego što je uloženo u njihov rad.

A koliko dugo takvo stanje može potrajati i kakva je trenutna perspektiva znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj analizirao je prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić sa Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu u svom predavanju „Stanje sustava znanosti i visokog obrazovanja kod nas i u svijetu“.

Posljednjih godina u Hrvatskoj se ulaže sve manje sredstava u znanost, istraživanje i razvoj, što političari koji donose odluke o financiranju znanstvenog sustava objašnjavaju krizom. Suprotno tome razvijene zemlje EU i svijeta, upravo za vrijeme krize, ulažu sve više sredstava u znanost i obrazovanje budući da su svijesne da bez znanost i znanja koje znanost stvara, nema niti inovacija niti novih tehnologija, koje vode napretku društva i izlasku društva iz krize. Znanost je temelj razvoja, a u RH je znanstveno-istraživački i obrazovni sustav sveden na “prosjački štap”. Od 2011. kada se uložilo 960 mil kn za cijelu znanost Hrvatske pali smo u 2015. godini na 672 mil kn, dakle za 30%!  Europski prosjek izdvajanja za R&D je 2,02% BDP, a Hrvatska je sada pala na 0,21% BDP.

Vrlo je teško u takvim uvjetima drastično niskog ulaganja u znanost u RH očekivati kompetitivne međunarodne rezultate, no ipak usprkos toga, mnogi hrvatski znanstvenici još uvijek uspjevaju objavljivati rezultate svojih istraživanja u vrhunskim svjetskim znanstvenim časopisima i dobivaju međunarodne znanstvene projekte.

Već se od 2013. godine uočava pad znanstvene produkcije u RH. Nova znanstvena oprema se ne nabavlja, postojeća zastarjeva i sve ju je teže održavati te više nije kompetitivna u znanstvenom smislu. Nabavka knjiga i časopisa sve je teža, a financiranje domaće znanstvene publicistike je drastično reducirano.

Hrvatska vlast očito obrazovanje i znanost tretira kao trošak, a ne kao ulaganje u budućnost, pa ulaže sve manje. Dakle, radi se o temeljnom nerazumijevanju vlasti RH oko ključne važnosti znanosti i obrazovanja za napredak zemlje. Svima bi moralo biti jasno da rezultati znanstvenih istraživanja prije ili kasnije poboljšavaju čovjekovo življenje i podižu standard društva.

U diskusiji nakon predavanja izaslanica gradonačelnika gđa mr. sc. Katarina Milković iz Gradskog ureda za kulturu obrazovanje i šport grada Zagreba, izrazila je svoje žaljenje zbog neodaziva medija, jer smatra da ove teme zaslužuju puno više javne pozornosti i žalosno je da se baš nitko iz medija nije odazvao pozivu. Mr. sc. Katarina Milković mišljenja je da ove teme trebaju imati veću potporu Grada kao  i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.