U Zagrebu održana tribina „Financijski aspekti obveznih mirovinskih fondova“

U organizaciji Kluba znanstvenika HKD Napredak – Zagreb u Napretkovom kulturnom centru održana je tribina pod naslovom „Financijski aspekti obveznih mirovinskih fondova“. Tko gubi, a tko dobiva
Za razliku od svih dosadašnjih javnih prezentacija i objava u medijima, a posebno reklamnih kampanja i brošura koje predstavnici mirovinskih fondova u sklopu svojih prodajnih aktivnosti dijele široj populaciji, ova tribina je ukazala na bit finkcioniranja sustava i njegove učinke na javne, osobne i financije tzv. „fondovske industrije“.
Temeljito  dubinsko znanstveno istraživanje privatnog mirovinskog sustava u kombinaciji s dobrim poznavanjem funkcioniranja tržišta kapitala i financija općenito, a potpomognuto radnim iskustvom u financijskim institucijama te analitičkim sklonostima autorice prezentacije, mr.sc. Snježane Andrijević rezultiralo je sasvim novim saznanjima vezanim uz obvezne mirovinske fondove (2.stup).
Prezentacija je temeljena na javno objavljenim službenim  pokazateljima o doprinosima u 2. stup, neto imovini, prinosima i ostalim statistikama. Međutim, ono što se obično ne objavljuje u medijima je bila osnovna tema prezentacije, a to su posljedice mirovinske reforme i učinak 2. stupa na javne, osobne i financije „fondovske financijske industrije“.
Naime, 2002. godine 1/4 javnog mirovinskog sustava, odnosno 5% bruto plaće zaposlenih,  je izdvojena iz javnog mirovinskog sustava i predana na upravljanje stranim financijskim institucijama i bankama. Organizirani su osobni računi po bankama gdje svaki zaposleni uplaćuje 5% svoje bruto plaće, a taj iznos se prije reforme uplaćivao u sustav generacijske solidarnosti. Na taj način svake godine se za ukupni iznos 5% svih bruto plaća stvara „rupa“ u državnom proračunu, odnosno novi  deficit državnog proračuna koji nije postojao prije 2002.
 
Prezentiran je  pojam i kalkulacija tanzicijskog troška. Tranzicijki trošak je kumulirani manjak  doprinosa u državnom proračunu, uvećan za trošak kamate na zaduživanje za pokriće tog manjka, plus trošak Regosa.
Zaključno s 2013. taj trošak iznosi 64 milijarde kuna, a to je cca 1/3 ukupnog javnog duga, tako da se može doći do zaključka da je 2. stup oštetio javne financije za iznos 1/3 javnog duga. Stoga se može zaključiti da je 2. stup generator prekomjernog deficita i zaduživanja te je njegov učinak izuzetno negativan za javne financije i posljedično cjelokupni privredni razvoj.
 
Međutim, učinak 2. stupa na zarade mirovinskih društava je i te kako pozitivan. Od početka reforme zaključno s 2013. ostvarili su ukupno 1,2 milijarde neto dobiti. Unatoč činjenici da u svojim  redovima ne primjenjuju „mjere štednje“ odnosno imaju prilične troškove, njihova profitna marža je 70%. Osim profita, moć upravljanja imovinom koja raste iz mjeseca u mjesec, a koja nema titulara otvara razne druge apetite, uključujući rizičnu imovinu. Pri svemu se zaboravlja da se ne radi o nekom višku novaca u mirovini nego o minimumu potrebnom za kruh i lijekove umirovljenika.
 
Treći je učinak 2. Stupa na osobne financije. Zapravo, nakon njegove pogubnosti na javne finacije odnosno na sadašnjost i budućnost svih građana, taj učinak nema previše niti značaja.
 
Kombinirane mirovine će tek za 20- tak godina, možda, biti par stotina kuna veće, ako ih uopće i bude zbog pogubnosti 2. stupa. Na žalost, mirovinska društva su izuzetno organizirana u zaštiti i promicanju svojih interesa i obmanjivanju široke javnosti.
Trošeći novac od upravljačkih naknada koje plaćaju svi koji imaju osobne račune, mirovinska društva štampaju skupocjene brošure koje njihovi agenti prodaje rasparčavaju javnosti.
 
Posebna vrsta obmane i marketinškog trika vezana je za nasljedivanje mirovina 2. stupa. U brošurama se ističe da su „sredstva iz II. stupa nasljedna“, a na isti način se ne  ističe da mirovine iz II. stupa nisu nasljedne. Sve kategorije mirovina iz 2. stupa su doživotne i one se pribrajaju mirovinama iz 1. stupa, te ništa posebno nije drugačije nego što je bilo i prije reforme. U slučaju smrti nakon umirovljenja i kod pojedinačene doživotne i zajedničke doživotne mirovine prestaje nasljedstvo u 2. stupu na isti način i u isto vrijeme kao i 1. stupu.
 
Naime, ukoliko pojedinac uštedi u 2. stupu 200.000 kn, u slučaju smrti čak i mjesec dana prije umirovljenja, ta sredstva mogu biti nasljedna (ukoliko se nasljednicima/djeci ne isplati više uzeti obiteljsku mirovinu iz kombiniranog sustava). Ukoliko pojedinac doživi umirovljenje (a to nam je svima ultimativni cilj) njegova ušteđevina prelazi u mirovinsko osiguravajuće drušvo (MOD). MOD je osnovala ista banka koja je osnovala i mirovinsko društvo za upravljanje fondom i jedino moguća mirovina iz 2. stupa koju MOD računa je doživotna mirovina.  Ukoliko taj isti pojedinac ugovori osobnu pojedinačnu doživotnu mirovinu i umre nakon mjesec dana, on će primit iz 2. stupa samo jednu mirovinu manju od 1.000 kn, a cjelokupni ostatak iznosa ostaje u pričuvama u mirovinskom osiguravajućem društvu.
 
Dakle, obmanjujući javnost vezano za nasljeđivanje, stječu se poeni za „status quo“ i nastavak privilegija i zarada društava.
 
Dužnost regulatora je spriječiti  marketinške obmane javnosti vezano za nasljeđivanje mirovina iz 2. stupa jer sredstva i mirovine nisu isti pojam. Sredstva se nasljeđuju u slučaju smrti prije umirovljenja, a mirovine se ne nasljeđuju jer su doživotne. Izuzetak je opcija „zajamčeno razdoblje“ koja je nepovoljna u samom startu za pojedinca koji ugovara mirovinu.
 
U samoj diskusiji prof. Bežovan je naglasio da za funkcioniranje ovakvog mirovinskog ustroja potreban odnos umirovljenika i zaposlenih bi trebao biti 1:4, a u Hrvatsko je sada 1:1,3. Konstatirao je da niti puno veće i gospodarski znatno jače zemlje nisu primjenile ovakav sustav pa ostaje pitanje koji su i čiji su interesi odlučili da se ovaj sustav uvede u Hrvatsku.
 
Na kraju Tribine dr. sc. Tomislav Dubravac, predsjednik Društva predao je Napretkovu zahvalnicu Snježani Andrijević, a koja je posthumno dodijeljena njenom suprugu Dariju Andrijeviću, dugogodišnjem članu Uprave i predsjedniku Nadzornog odbora zagrebačke podružnice koji je preminuo u kolovozu 2014. godine.