U Zagrebu predstavljena knjiga „Život i djelo Krunoslava Draganovića“

Pred brojnom publikom u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu predstavljena je knjiga „ŽIVOT I DJELO KRUNOSLAVA DRAGANOVIĆA“, autora mr. sc. Mije Ivureka. Predstavljanjem ove knjige, Klub znanstvenika HKD Napredak – Zagreb započeo je svoj ciklus znanstvenih tribina u ovoj godini.

Knjiga „Život i djelo Krunoslava Draganovića“ objavljena je u prigodi 110. godišnjice rođenja i 30. godišnjice smrti – ovog istaknutog hrvatskog intelektualca – svećenika, povjesničara crkvene i opće hrvatske povijesti, spašavatelja tisuća ljudi koji su prognani tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, socijalno-karitativnog rada, političara, domoljuba… Po zaslugama s pravom ga mnogi smatraju među stotinu najzaslužnijih Hrvata u 20. stoljeću. O ovom istaknutom hrvatskom čovjeku koncem prošle godine u Sarajevu je održan i znanstveni Simpozij. Nakon knjige dr. Miroslava Akmadže ovo je druga knjiga koja se bavi životom i radom profesora Draganovića, ali za razliku od Akmadžine knjige koja sadrži niz dokumenata iz arhiva BiH i Hrvatske, autor Mijo Ivurek prikupio je i niz svjedočanstava ljudi koji su bili Draganovićevi suvremenici. Omogućavanje pristupa u arhive i policijske dosijee u mnogome su doprinijele rasvjetljavanju nekih kontraverzi vezanih za život i djelo Krunoslava Draganovića. U svakom pogledu ova knjiga će biti dobar temelj za one koji će nastaviti daljnja istraživanja vezana za Draganovića.

Dr. sc. Tomislav Dubravac u svom izlaganju upoznao je prisutne o dosadašnjem radu autora mr. sc. Mije Ivureka koji je veći dio svog radnog vijeka proveo u Ini na različitm uredničkim i marketinškim poslovima. Kao autor, Mijo Ivurek objavio je nekoliko knjiga, među kojima su: „Naš Marko“ – monografiju o prvom varaždinskom biskupu Marku Culeju; „Mudrosti svijeta – svijet mudrosti“, izbor lijepih misli od stare Grčke i Rima do danas; „Šimetić“ – monografiju o hrvatskom slikaru i dizajneru Ivanu Šimetiću; „Crkva Marije Snježne u Belcu“ – spomenicu o obnovi istoimene crkve 1994.-2010.; „Monografiju o umjetničkoj obitelji Dragice Njerš“. „Autor knjige, Mijo Ivurek se, s pravom, držao poznate latinske izreke, (Quod scriptum manet) “što je zapisano ostaje” U tome i jest ponajveća vrijednost knjiga ovakvoga karaktera. Ova je upravo na tom tragu, svjedoči o kontekstu jednoga vremena kroz splet povijesnih, crkvenih i političkih okolnosti, govori o konkretnim ljudima i zbivanjima iz hrvatske povijesti. Kažu, narod koji ne uči na svojoj povijesti često je mora ponavljati. Ova knjiga ukazuje i na sadašnjost, na prijeku potrebitost pisanja ovakvih knjiga s ciljem očuvanja istine iz naše prošlosti. Povijest moramo pisati sami, a ne dopustiti drugima da je pišu.“, rekao je u svom izlaganju dr. Dubravac.

O knjizi je govorio i don Anto Jelić, osnivač i predsjednik Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva iz Sarajeva koji je vrlo često surađivao sa Krunoslavom Draganovićem, a zbog takve suradnje u jugoslavenskom režimu bila mu je oduzeta putovnica. Ante Beljo je kroz svoje izlaganje objasnio kako je spašavao Draganovićev arhiv iz Beča te kako je taj arhiv korišten od strane povjesničara i novinara. Na kraju službenog dijela izlaganja, prisutnima se obratio i autor zahvalivši svima onima koji su na različite načine pomogli pristup informacijama, svojim viđenjem događanja kao i savjetima, a posebno je zahvalio onima koji su materijalno pomogli izdavanju knjige, poput Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva iz Sarajeva, HKD Napredak, Hrvatskog informativnog centra i drugih, bez čije pomoći ova knjiga ne bi izišla iz tiska. Mijo Ivurek objasnio je svoje razloge za rad na ovoj knjizi i do čega se došlo u dosadašnjem istraživanju života i rada ovog znamenitog čovjeka koji je često, upravo zbog svojih kontraverzi, s različiti strana, pa čak i Crkve, bio proglašavan personom non gratom. U razgovoru s publikom, prisutnima se predstavio i gospodin Nikola Badanković koji je bio dugogodišnji suradnik i prijatelj Krunoslava Draganovića i koji je sudjelovao u izradi Šematizma katoličkih župa na području Jugoslavije, a što je bilo jedno od najznačajnijih Draganovićevih djela.

Nakon predstavljanja, autor i predstavljaći zadržali su se dugo u ugodnom druženju i razgovoru s publikom.