USVAJANJEM ZAKONA O PRODAJI STANOVA BLAGOSLOVLJENA OTIMAÈINA

Za èuðenje je i ponašanje kluba hrvatskih zastupnika u ovome Domu koji nije prepoznao potrebu poštivanja Europske konvencije o zaštiti prava i ljudskih sloboda, gdje se izrièito navodi kako se „privatna imovina ima slobodno i nièim ometeno slobodno uživati i koristiti“.

Novim izmjenama i dopunama teksta Zakona èini se dodatna, daljnja diskriminacija izvornih vlasnika jer se ukida ranija odredba da se „uknjižba otkupljenog stana vrši istovremeno kada bivši vlasnik dobije zamjenski stan“. Na ovaj naèin, omoguæavanjem otkupa nacionaliziranog stana te izostankom pravnih odredbi u smislu kada, tko i na koji naèin bivšim vlasnicima osigurava zamjenski stan, stvara se pravni kaos èije æe posljedice dodatno snositi iskljuèivo bivši vlasnici, i sve to može trajati u nedogled.

Donošenjem ovog Zakona potvrðuje se ranija komunistièka otimaèina s bitnom razlikom što je bivši režim otimao privatnu imovinu za šire društvene svrhe, a ovaj sadašnji, za interes privatnih osoba. Ovo èini društveni sustav koji istièe kako želi integraciju u Europu. Meðutim, s prtljagom o nepoštivanju ljudskih prava i sloboda neæe se moæi daleko stiæi, sve dok je sustav nejednakopravan i nepravedan prema dijelu svojih graðana. Istièemo kako pravna teorija i praksa podupire ono vlasništvo koje se steklo iskljuèivo kupnjom, testamentom (naslijeðem) ili legatom, a ne stanarskim pravom.

Ponovit æemo bezbroj puta isticano naše stajalište, i ne samo naše, kako je logiènije, normalnije i pravednije da se zamjenski stanovi osiguraju korisnicima nacionaliziranih stanova, a ne da im se daje zakonsko prvenstvo, kao i to, zašto se pitanje ovih stanova izdvaja iz ukupnog imovinskog paketa koji je predmet restitucije? Neshvatljivo je ponašanje, od strane zakonodavca, da se pri izradi Zakona nije tražilo mišljenje i stajalište bivših vlasnika što se može okarakterizirati kao samovolja i dodatno gaženje demokracijskih naèela.

Napredak æe, u obrani svojih prava, koristiti sva pravna sredstva putem meðunarodnih institucija, jer, nažalost, o pitanju povrata otete imovine veæ punih sedamnaest godina vode se neuèinkovite rasprave i nedosljednosti u Bosni i Hercegovini.