Uz otvorenje Kulturnog centra HKD Napredak u Zagrebu

No, i bez toga HKD Napredak je u Zagrebu danas jedno od najprestižnijih kulturnih žarišta, i da bi mu se takav status održao i unaprijedio, mu povodu dvadesete obljetnice od obnove Društva, uprilièena je iznimna sveèanost pri kojoj je napokon otvoreno Napretkov kulturni centar, najveæi kojega uopæe ima ovo staro društvo s podružnicama po cijelom svijetu. Nikada do sada na takav naèin hrvatska država nije tako javno dala do znanja koliko cijeni Napretkovu povijest, sadašnjost, a prema svemu sudeæi neæe biti indolentna ni prema njegovoj buduænosti. Sudeæi barem prema èinjenici da su se na ovoj sveèanosti pojavili predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik njezinoga sabora, predstavnici zagrebaèkog gradskog poglavarstva, ministri kojih se djelatnost dotièe obrazovanja i kulture ili njihovi izaslanici, predstavnici diplomatskog zbora BiH u hrvatskoj, mnoge priznate osobe iz svijeta kulture i zagrebaèkog i hrvatskog javnog života uopæe, znakom su svjesnosti istih o nacionalno – kulturnoj i obrazovnoj važnosti ovoga društva, te njegovom konkretnijem vraæanju na staze stare slave u hrvatskoj metropoli, u kojoj je svojedobno bio primjerom brige o mladima. Pa je i gospoða Jelena Pavièiæ – Vukièeviæ, zamjenica gradonaèelnik grada Zagreba sveèarski pozdravila okupljene uzvanike uime gradonaèelnika, èestitajuæi Napretkovcima dvadeset godina obnovljenja i otvaranje ovoga Centra koji æe uskoro zacijelo postati omiljenim okupljalištem brojnih mladih Zagrepèana koji vuku podrijetlo iz BiH, ali i brojnih studenata s naših strana koji ondje studiraju. Elitan je to prostor, s knjižnicom, koncertnom dvoranom i drugim sadržajima koji æe okupljati književnike, glazbenike, ali i brojne programe, jer programi su nešto što je obilježilo rad ovoga društva od samoga njegova utemeljenja, a posebno je znaèajno znati da je on, u gradu svoje Središnjice, u Sarajevu i drugdje po BiH, Hrvatskoj i svijetu, ali opet ponajviše u Sarajevu, brojnim programima pokazao 'srednji prst' agresiji i beznaðu, i imaju razloga biti sretni Napretkovci, jer dugo je u Hrvatskoj, na nekim ne baš nevažnim razinama proturano uvjerenje kako HKD Napredak nije eto 'dovoljno hrvatsko' društvo, pa je i ovim sveèanim èinom napokon oèito stavljena toèka i na tu glupost.

Napretkov predsjednik Franjo Topiæ iznio je ovom zgodom masu podataka o Napretkovom djelovanju kroz povijest, govorio o njegovim Nobelovcima i drugim slavnim štiæenicima, životu i suživotu u BiH, o položaju hrvatskoga naroda i poslanju Društva da mu nikada ne okrene leða, o neizbrisiv vezama BiH i Hrvatske, posebno se osvrnuo na vrijeme od obnavljanja Društva i iznoseæi podatke koji su za zagrebaèke goste bili prilièno zbunjujuæu, pa moglo bi se reæi da su ovi ljudi, ma kakve visoke položaje imali u Hrvatskoj ipak na neki naèin možda djelomice bili i ljubomorni, i to je sigurno uredu, jer hrvatski proraèun, neusporedivo moæniji od bosanskohercegovaèkog puno ulaže u kulturu, pa opet nema tako dobro organizirano društvo kakvo je Napretkovo, no, kako hrvatska država ipak pomaže rad ovoga društva, kako je ono svejedno svehrvatsko a koje nikom drugom vrata ne zatvara, Topiæevo obraæanje može se svrstati i u razumno podsjeæanje hrvatske države da konkretnije stane iza aktivnosti HKD Napretka.

Èestitari su izgleda dobro prouèili Napretkovu povijest i njegovo znaèenje za jedan tako mali narod kakav su Hrvati, i u svojim obraæanjima nastojali istaknuti njegove osnovne vrijednosti, pa æe i Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i športa reæi kako HKD Napredak '' u povijesti hrvatskog naroda osigurava trajno i svijetlo mjesto i kao èinjenicu da je kroz poèetnu svrhu svog djelovanja omoguæio školovanje brojnoj siromašnoj djeci koja su kasnije stasala u priznate struènjake, akademike, umjetnike, èak i dobitnike Nobelovih nagrada i druge cijenjenje i dobre ljude, tako i sustavnim svojim djelovanjem sa ciljem oèuvanja i jaèanja hrvatskog identiteta i stvaralaštva u BiH. Društvo Napredak postalo je jednim od simbola identiteta i kulture pa time i organiziranosti i snage opstojnosti hrvatskog naroda u BiH'', dok je Luka Bebiæ, predsjednik Hrvatskog sabora, komentirajuæi prikazani dokumentarac o Napretku istaknuo i ''… Slušali smo s velikim interesom i gledali ovaj kratki film, slušali smo gospodina Topiæa koji 20 godina neumorno radi kako bi se u punini obnovio rad kulturnog društva Napredak iz Sarajeva, sa sjedištem u Sarajevu. On je u svom izlaganju spomenuo kako trebaju ostati ljudi tamo gdje su roðeni, gdje su utemeljeni, gdje su duboko na svojoj zemlji, tako æe samo i uspjeti.

Nije uzalud 10. èlanak hrvatskog Ustava jasno proklamirao brigu Hrvatske za Hrvate diljem svijeta, a veliki dio hrvatskog naroda je konstitutivni, ravnopravni, suveren u Bosni i Hercegovini. Ako treba i ostati, ali ta suverenost, ta konstitutivnost ta ravnopravnost mora biti, da tako kažem, u praksi utemeljena'', istaknuo je Bebiæ, dok je Dr. Ivo Josipoviæ, predsjednik Republike Hrvatske, s èašæu onoga koji je otvorio Centar govorio tipiènim jezikom èovjeka bliskog kulturi i posve svjesnog Napretkovog znaèaja: ''Zaista mi je èast i zadovoljstvo što imam tu èasnu zadaæu da otvorim ovaj kulturni centar. Mislim da su ne samo mlade kolege položile sa odliènim nego i cijeli Napredak. Ne samo zbog onih više od pet tisuæa programa koje su napravili zadnjih godina, ne samo i zbog duge i sjajne povijesti širenja hrvatske kulture nego i zbog toga što je ono što ste radili cijelo vrijeme omoguæilo da ove dvije zastave stoje zajedno na istom mjestu. To je iznimno važno. Bosna i Hercegovina je naša susjedna zemlja, prijateljska država, strateški partner, a isto tako je i dom Hrvata koji hoæe, žele, mogu živjeti s druga dva naroda, Bošnjacima i Srbima. Ja sam siguran da æe unatoè svim problemima koje je BiH imala i ima u dogledno vrijeme ona postati model kako razlièiti narodi i srodni narodi mogu uspješno živjeti zajedno. Ono što je Napredak uèinio prije svega tijekom rata je velika, nezaobilazna stvar, a prije svega je omoguæio opstanak Hrvata tamo gdje je to izgledalo nemoguæe a to ste upravo omoguæili politikom prijateljstva, dobrosusjedstva i volio bih da ono što ste vi èinili u kulturi pretoèene u politike sva tri naroda u BiH. napretku sam za to zahvalan i mislim da su mu na tome zahvalni mnogi ljudi.

Nije lako i neæe biti lako. Juèer sam bio u zadarskom zaleðu, vidio sam doseljenike iz BiH. Meni je s jedne strane drago da su ti ljudi našli dom i novu sreæu, novu perspektivu, ali s druge strane mi je žao da je hrvatstvo u BiH izgubilo obitelji, da je BiH izgubila Hrvate koji su pod teretom rata morali promijeniti svoj dom. Isto tako sam bio i u Posavini koja je dijelom potpuno prazna jer su Hrvati iz Posavine morali otiæi. Nije lako nakon toliko godina sprovesti politiku povratka, ali vjerujem da æemo pametnom politikom omoguæiti da se barem neki vrate i da se oèuva hrvatska komponenta u Bosni i Hercegovini. Zato su važni i politièki odnosi, važne su politike i ja sam optimist i nadam se da æe poslije ovih izbora, bez obzira koje stranke pobijede, uspjeti napraviti takve ustavne promijene koje æe BiH uèiniti efikasnom i funkcionirajuæom državom u kojoj su svi narodi jednakopravni. To nije laka zadaæa, ali vjerujem da su ljudi na politièkoj sceni u BiH i u susjednim državama dorasli povijesnoj zadaæi koju imaju. Moraju joj biti dorasli jer od toga zavisi egzistencija mnogih generacija, a ovisi možda buduænost i cijele regije. Upravo zato podsjeæam i sve nas koji smo u politici da smo odgovorni za to da sve zastave mogu biti jedn
a pored druge, da sve kulture mogu biti jedna kraj druge i sve vjere i da politike u demokratskoj proceduri mogu biti jedna pored druge.

Zato otvarajuæi ovaj kulturni centar želim da Napredak nastavi ono što èini i siguran sam da hoæe, siguran sam da æe i dalje biti ne samo ambasador hrvatske kulture u Hrvatskoj, BiH, širom svijeta nego i ambasador Bosne i Hercegovine i mira i ljubavi, pomirenja na ovom podruèju'' istaknuo je Josipoviæ i ovajput ono što je isticao još za vrijeme izborne kampanje, i što zapravo i sam pokazuje svojim predsjednièkim ponašanjem, osobito kada je BiH u njezini odnosi s Hrvatskom u pitanju.

Hrvatski mediji poprilièno su ignorirali ovaj jedinstven dogaðaj, jer ondje se više drži do medijskoga žutila, više nego èak i kod nas. Pa æemo ovim tekstom valjda malo ispraviti tu nepravdu.

 

Dragan Marijanoviæ