Veèer posveæena Ivi Andriæu

Nazoène je pozdravio g. Filip Zloušiæ, predsjednik HKD Napredak Austrija Beè. Nakon kratkog uvoda doc. dr. Anto Nað nadahnuto je proèitao pjesmu Željka Ivankoviæa „Ovèarevo, Korizma 1915.“ i pjesmu Rajka Glibe „Taze haber iz Proklete Avlije“. To su dvije (od tri) prvonagraðene pjesme s prošlogodišnjeg meðunarodnog natjeèaja Podružnice Travnik za poeziju inspiriranu Andriæevim likom i djelom i Travnikom. Lijep znak o životnosti Andriæa i dandanas kao i našemu zanimanju za njega i njegovo djelo. 

U javnosti èesto postavljano pitanje „Èiji je Andriæ pisac?“ na ovome predavanju nije bilo temom. Andriæ je pisac svih onih koji u njemu prepoznaju ljepotu i vrijednost, pisac je onih koji ga shvate. Sam pisac se o tome nije izjašnjavao.
Od samoga poèetka bilo je jasno da se neæe politièariti i razdvajati. Andriæu se pristupilo na vrlo profesionalan i struèan naèin. Prof. dr. Julijana Matanoviæ sa Zagrebaèkog sveuèilišta vrlo je nadahnuto govorila o Andriæu kao èovjeku koji voli pisati i pripovijedati.
Èesto ponavljana tema u Andriæevom stvaralaštvu bila je Bosna. Kada su ga pitali „Zašto uvijek Bosna?“, odgovorio je da je èovjek uvijek dužan svome zavièaju.
Zavièaj je ono što nosimo u srcu, što nas odreðuje i inspirira. Mostovi su bili Andriæevom preokupacijom, ali ne samo mostovi koji povezuju dvije obale, nego mostovi koji povezuju ljude, svjetove, civilizacije. “Najvažniji most je kakvi smo ljudi i kakav æemo most uspostaviti prema gore“, jednom prilikom rekao je Andriæ. Èitajuæi Andriæa postajemo bolji ljudi, istakla je prof. Matanoviæ.
U tome duhu povezivanja djeluje i HKD Napredak iz Beèa. 
Važan i nesporan trag Andriæ je ostavio i u djelu više hrvatskih književnika, kao što su npr. Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Ivan Supek, Feða Šehoviæ, Miljenko Jergoviæ i Josip Mlakiæ. 
Ova lijepa literarna veèer u èast Ivi Andriæu, kako reèe nekolicina gostiju, bila je ne samo podsjeæanje na njegov lik i djelo nego i poticaj da što više èitamo njegova djela i tako bolje upoznamo i njega i njegovo djelo a napose našu Bosnu i Hercegovinu.