ZIRDUM U ZAGREBU

Radi se o bosansko-hercegovaèkim pjesnikinjama i prvim zbirkama pjesama objavljenih u razdoblju 1908. – 2008. iz kojih je u zbirku uvrštena po jedna pjesma. U knjigu nisu uvrštene pjesnikinje koje su objavile knjige izvan BiH. O knjizi je prva progovorila pjesnikinja Diana Burazer koja ju je pokušala sagledati iz triju razlièitih aspekata, od kojih je sigurno najiintresantniji (najrazlièitiji) onaj prvi u kojem pjesnikinja problem sagledava iz jednoga posebnog ženskog ugla.

 

“Odluèila sam se da ipak ne propustim priliku koja mi se pruža, te da o knjizi IZGUBLJENE ZVIJEZDE – Prigodna stopjesmica bosanskohercegovaèkih pjesnikinja progovorim na naèin kako ona to i zaslužuje. Zapravo, kako zaslužuje žensko pjesništvo u BiH, Hrvatskoj, ili bilo gdje, ma što ta sintagma znaèila. Kao prvo, želim se u ime žena u književnosti zahvaliti kolegi Anti Zirdumu koji je uopæe našao potrebu da pristupi tom projektu. Zanimljivo je na poèetku primijetiti da to nije prvi projekt kojemu je jedan od važnijih parametara grupiranje i odabir poezije spolnost autora.

 

A još zanimljivije je da nitko nikada, barem koliko je meni poznato, nije krenuo u projekt izbora muškoga pjesništva!? Je li vama? Samo ta konstatacija govori o položaju tzv. ženskoga stvaralaštva ma o kojem polju kulture govorili!

 

Dominantnost muškaraca toliko je oèita, i oni su i tako svugdje prisutni u golemoj kolièini (vrlo èesto i bez obzira na stvarnu vrijednost onoga što rade) da im poseban pristup u grupaciji spola definitivno nije potreban. Ženama, nažalost, jest!

 

Više je razloga za to. Kada je rijeè o pjesništvu, tada definitivno otpada jedini moguæi opravdavajuæi razlog kako je malo žena u poeziji. Tako nešto može proæi u politici, ali u poeziju nikako!

 

U poeziji ima mnogo žena i to izvrsnih pjesnikinja; dovoljno da u svim mještovitim antologijama budu zastupljene barem koliko i muški rod! “ rekla je u svom izlaganju Diana Burazer.

 

Samo na prvi pogled nekomu se može to izlaganje uèiniti feministièkim. Naprotiv, Diana Burazer ukazala je na jedan veliki društveni problem odnosa muško- -ženskih odnosa na svim društvenim razinama.

 

O knjizi je govorio i književnik Ante Matiæ u svom izlaganju. „Da bi izbjegao nacinalne zatvorenosti, vjerske zaèahurenosti, ideološke i dnevno politièke matrice, Zirdum se držao kriterija kojim u uvodniku objašnjava: Slijedeæi te matrice, pokušao sam napraviti popis po nacionalnom kljuèu, ali on se nije podudarao s jeziènim kljuèem, a sam jezièni kljuè tu je vrlo diskutabilan jer se zapravo radi o najmanje pet jezika i stotinu poetika od kojih svaka ima svoj metajezik.

 

Po toj logici dobili smo prigodnu panoramu u kojoj se zrcali jedinstvenost razlièitosti u stogodišnjem razdoblju ispunjenom ratovima, strahovima, progonima, patnjama, snovima i vizijama bosanskih i hercegovaèkih žena pjesnikinja. Od Anke Topiæ do Aide Erceg redaju se pjesnikinje u najkrvavijem stoljeæu u povijesti ljudskoga roda u kojem su se dogodila dva velika svjetska rata i tri velika zla: fašizam, nacizam i komunizam. Sve to odrazilo se u poeziji bosanskih i hercegovaèkih pjesnikinja. Ta æe antologija, uza sve manjkavosti, otvoriti nove vidike koji su se slabo nazirali i bili brisani iz svijesti pojedinca i kolektivne memorije.

 

 

Prva bosanska pjesnikinja Anka Topiæ roðena je u Žepèu 1882. godine, a posljednja i najmlaða Aida Erceg u Travniku 1983. godine. Dakle, èitavo jedno stoljeæe ženske poezije, koja je tek sada na okupu, uviðaju i èitanju. Tako Zirdumova antologija Izgubljene zvijezde postaje nezaobilaznom u svakom moguæem sagledavanju pjesnièkoga stvaralaštva žena u BiH.

 

Premda se žene pjesnikinje u BiH pojavljuju kasno, one su bile sutvorac bogate narodne lirike. O tome svjedoèe svojom poezijom Anka Topiæ, Jelka Ostojiæ, Emina Èelebi, Dara Sekuliæ, Magdalena Živkoviæ, Malkica Dugeè, Marina Radiæ…

 

Sama èinjenica da je Anto Zirdum mogao izabrati sto pjesama od sto pjesnikinja iz tri puta veæega popisa, govori samo za sebe i tu knjigu èini nezaobilaznom u svakom sagledavanju pjesnièkoga stvaralašta žena u Bosni i Hercegovini.”

 

I u drugoj knjizi Elkastrandin kompleks glavni je lik žena. Tom se prilikom, kao autor, Ante Zirdum bavi problemima muško-ženskih odnosa pokušavajuæi radnju romana premjestiti u neko drugo, buduæe vrijeme iako problemi odnosa sežu još od najranijih vremena. Zanimljivo je i to da je knjiga nastala prije dvadeset godina, ali stjecajem niza okolnosti tek sada se pojavila u knjižarama. Zanimljivim dialogom autora i njegovih sugovornika Ante Matiæa i Bosiljka Domazeta, saznali smo nešto više o samom romanu koji svakako zavrjeðuje èitateljevu pažnju.

 

Da predstavljanje knjiga (naroèito zbirke pjesama) ne ostane samo govor o knjizi, pobrinuli su se Tihana Èuljak I Vinko Kraljeviæ, glumac kazališta “Komedija” proèitavši niz pjesama po vlastitom odabiru koji je, kako sami kažu, bilo najteže odabrati. Da sve to bude još ugodnije, trenutke izmeðu stihova ispunila je glazbom Mirta Borovac, mlada gitaristica iz Zagreba.

 

 

Tekst i fotografije:

Mario Miloševiæ